Hit u najavi naredne sezone je PAOK, a stručni štab solunskog kluba preuzeo je iskusni trener Andrea Trinkijeri. U Srbiji je Italijan najbolje upamćen kao strateg Partizana od 2018. do 2020. godine, pa nije iznenađenje što je odmah povukao paralelu između beogradskih i grčkih crno-bijelih.
„Kad sam došao, na pres konferenciji sam vidio dvadeset majica ‘Grobari PAOK’ i ‘Partizan PAOK’… Kažem sebi: ‘Jesam li u Beogradu, u Pioniru i Areni, ili u Solunu?’. Ovdje se osjeća slična strast i prilično je slično kao 2018. kad sam došao u Partizan“, prisjetio se 57-godišnji Trinkijeri u razgovoru za „Meridian sport“.
Kako je naveo, riječ je o sličnosti koja nije samo u atmosferi, već i u suštini rada.
„Niko nije htio da dođe, kao da je bilo radioaktivno. Ovdje, kao i tada u Partizanu, postoji želja da se nešto napravi, sada mora da se radi. I jako je važno da uspijemo da napravimo most sa tom strašću, da igrači shvate da imaju podršku, a da navijači razumiju da nećemo odmah da budemo ‘vau’, jer moramo sve da izgradimo iznova“, poručio je Trinkijeri.
Govoreći o Partizanu, italijanski stručnjak istakao je da mu je period u beogradskom klubu ostao kao jedno od najvažnijih iskustava u karijeri, uz poseban osvrt na ulogu navijača i sistem koji je ostavio Duško Vujošević.
„Ono što je Dule ostavio niko nikada neće izbrisati… Čitao sam nedavno da te sreća ništa ne nauči u životu. Sreća je kao doping, kao droga, ali te ništa ne nauči. Sa druge strane, patnja te čini boljim. Mislim da je Vujošević naučio prvo sebe, pa onda i druge kako kroz patnju možeš da napraviš velike stvari“, naglasio je Trinkijeri.
Dodao je da Partizan nije to što jeste samo zbog Vujoševića, ali da je najtrofejniji trener crno-bijelih u velikoj mjeri zaslužan za njegov identitet.
„Neću da lažem, kad sam bio u Partizanu pitao sam sve o Duletu. Imao sam šansu i da pričam sa njim. Htio sam da saznam koji je bio njegov sistem, da nešto i ‘ukradem’ za zanat. Bio je svuda, u svakom dijelu razvoja kluba i igrača ostavio je trag“, pojasnio je Trinkijeri.
Iako nikada nije sarađivao sa Vujoševićem, njegov uticaj, kako kaže, osjetio je i posredno.
„Na prvom treningu u Bajernu kad sam vidio Vladimira Lučića shvatio sam da je imao velike trenere. To se osjeti, vidiš kako razmišlja o košarci i da je uvijek, ne potez ispred, nego dva. U odbrani, napadu, emotivno… Rekao mi je: ‘Dule me naučio svemu’“, zaključio je Trinkijeri.
