Tramp sprema rizičnu akciju zaplijene iranskog nuklearnog materijala

Tri nedjelje od početka rata Donald Tramp se našao u škripcu i to zbog pogrešne procjene iranskih kapaciteta za široku odmazdu, ocjenjuje francuska novinska agencija AFP. Iako je više puta sugerisao da bi mogao da proglasi pobjedu postaje sve jasnije da predsjednik SAD nije uspio da jasno definiše cilj, strategiju izlaska i uvjeri američku javnost u opravdanost rata u Iranu.

U situaciji kada je najavljivan slom oslabljenog režima u Teheranu još pod velikim znakom pitanja, za SAD bi pobjeda u ovom sukobu mogla biti i deblokiranje pomorskog transporta u Ormuskom moreuzu kako bi se obnovile globalne zalihe nafte i zaustavljanje iranskih napada na susjedne zemlje Persijskog zaliva. Iako nema brzih i jasnih izlaznih opcija za sukob na Bliskom istoku, već samo loših i manje loših, kako smatra Sina Tusi, viši saradnik vašingtonskog Centra za međunarodnu politiku, Tramp je sve bliži odluci koja bi mogla ponovo da šokira svijet. Riječ je o misiji zapljene ili uništavanja iranskog nuklearnog materijala. Kako piše „Njujork tajms”, ako dobije „zeleno svjetlo” bila bi to jedna od najrizičnijih vojnih operacija u modernoj američkoj istoriji.

Ova potencijalna akcija je daleko složenija i opasnija od napora da se ubije Osama bin Laden 2011. godine ili da se Nikolas Maduro otme iz kreveta u predsjedničkoj palati u Karakasu početkom januara. Niko nije siguran na kojim je sve lokacijama uskladišteno nuklearno gorivo koje može da posluži Iranu za eventualno pravljenje atomske bombe. Ako bi se kanisteri u kojima se nalazi obogaćeni uranijum oštetili, gas koji izlazi bio bi i toksičan i radioaktivan. Ako se pak ova specijalna burad previše približe jedna drugoj, postoji rizik od ubrzanja nuklearne reakcije.

Dodatni pritisak na Bijelu kuću stvara i ostavka direktora Nacionalnog centra za borbu protiv terorizma Džozefa Kenta. On je u pismu američkom predsjedniku poručio da Iran nije predstavljao neposrednu prijetnju po SAD i da ne može „čiste savjesti da podrži aktuelni rat”. Kentovo povlačenje sa položaja sugeriše ono što su obavještajne službe znale i prije početka vazdušnih napada 28. februara. Mada raspolaže sa oko 440 kilograma uranijuma, obogaćenog do 60 odsto, Iran je bio dosta daleko od nuklearne bombe.

Uprkos tim saznanjima Tramp se opsesivno vraća svom glavnom razlogu za napad na Iran. Po njemu Teheran je bio na ivici da dobije nuklearno oružje i prvo bi ga upotrijebio protiv Izraela, a zatim protiv Sjedinjenih Država.

„Iskoristili bi ga u roku od jednog sata ili jednog dana”, rekao je američki predsjednik.

Iz izjava koje Tramp daje posljednjih dana može se zaključiti da on zapravo javno raspravlja o tome da li da naredi najveću akciju protiv Irana do sada: da zaplijeni ili uništi nuklearni materijal za koji se vjeruje da je uglavnom uskladišten duboko ispod planine u Isfahanu.

Državni sekretar Marko Rubio je nedavno u Kongresu rekao da bi se ovakva operacija mogla izvršiti samo ako bi komandosima bilo naređeno da uđu u Iran i donesu uranijum. Da Tramp o tome ozbiljno razmišlja ukazuje i to što naglašava da se uopšte ne plaši kopnenih akcija. Predsjednik SAD očigledno razmatra operaciju, za koju je prije nekoliko nedjelja rekao da će pokušati samo ako je iranska vojska „toliko desetkovana da ne bi mogla da se bori na kopnu”, ocjenjuje njujorški dnevnik.

Nuklearni specijalista na Harvardu, Metju Ban, primijetio je da ako bi Tramp sada stao sa napadima, „bio bi oslabljen, a ogorčen režim, vjerovatno odlučniji nego ikad ranije da napravi nuklearnu bombu”. Iako se šef Bijele kuće u svojim javnim nastupima stalno vraća na nuklearnu prijetnju, on ipak pretjeruje sa tvrdnjom da je Teheran mogao da napravi atomsku bombu u roku mjesec dana, prije nego što su tri postrojenja gađana u ljeto prošle godine. Stručnjaci objašnjavaju da bi Iran mogao da obogati to gorivo do nivoa potrebnog za bombe u roku od mjesec dana, ali bi bili potrebni mjeseci, možda i godina, da se kako-tako napravi neka vrsta atomskog oružja.

Američki sateliti i prikupljeni obavještajni podaci do pokretanja vazdušnih udara nijesu zabilježili pokušaje Iranaca da izvuku nuklearno gorivo iz dubokih podzemnih tunela. Ali nakon 20 dana američko-izraelskog bombardovanja u kojima je uništen veliki dio konvencionalnih raketnih sistema, nuklearni materijal bi mogao postati posljednja linija odbrane za Iran.

„Irancima je to potrebnije nego ikada prije. I vjerovatno su bili spremni da zaštite nuklearno gorivo”, kaže Džordž Perkovič, viši saradnik Karnegijeve fondacije za međunarodni mir.

Perkovič, autor knjige „Kako procijeniti nuklearne prijetnje u 21. vijeku”, rekao je da na osnovu toga koliko dobro su Iranci isplanirali svoju reakciju na američki i izraelski napad, SAD bi trebalo da pretpostave da su učinile isto za skladišta sa nuklearnim gorivom.

„Iranci znaju da Izrael i Sjedinjene Države žele da unište njihov radioaktivni materijal ili da ga iznesu iz zemlje. Pretpostavljam da su postavili mnogo kontejnera sa mamcima, tako da kada specijalne snage stignu tamo, umjesto 20-ak naći će ih na stotine ili hiljade”, ističe Perkovič.

Otkako su SAD napravile jedinice specijalnih operativnih snaga obučenih za nuklearno oružje ovakve rizične operacije planiraju se godinama. Specijalci uvježbaju deaktiviranje atomskog oružja, dizanje u vazduh centrifuga i rukovanje nuklearnim materijalom.

Ali najveći problem za sprovođenje ovakve operacije, kako ističe Metju Ban, može biti i taj što se vjerovatno samo dio nuklearnog goriva nalazi ispod ruševina Isfahana. Kanisteri sa visoko obogaćenim uranijumom u obliku gasa mogli bi biti razmješteni na nekoliko lokacija, od takozvane Planine pijuka do podzemnih hodnika uništenih postrojenjima za obogaćivanje uranijuma u Fordu i Natancu.

(Politika)