Tomić (SCG): Trobojke nema na redu, a kad će ne znamo

Još jedna sesija crnogorskog parlamenta, još jedna lekcija iz političkog licemjerja i još jedan dokaz da je put do srpskih prava u Crnoj Gori popločan pustim obećanjima i „evropskim“ procedurama. Sa 21 glasom „za“, 23 „protiv“ i onim čuvenim „uzdržanim“ stavom koji je u ovoj zemlji odavno postao sinonim za kukavičluk, pitanje trobojke je sklonjeno sa dnevnog reda. Poruka je jasna, simbol našeg istorijskog trajanja, zastava pod kojom su se naši preci oslobađali i gradili ovu državu, i dalje je „nepoželjan gost“ u institucijama koje se navodno kunu u pomirenje, saopštio je funkcioner Slobodne Crne Gore Spasoje Tomić.

„Dok nas uvjeravaju kako je 30. avgust 2020. godine donio konačnu slobodu, stvarnost nas svakodnevno šamara činjenicom da se narativ DPS-a samo preobukao u modernije odijelo. Kada dođu na red suštinska identitetska pitanja, od srpskog jezika kojim govori većina, preko dvojnog državljanstva koje je prirodna potreba našeg naroda, pa sve do trobojke, odjednom se pale „crveni alarmi“. Duh antisrpstva, koji je decenijama pažljivo njegovan, i dalje visi iznad skupštinskih klupa, a zaštitnici tekovina iz 2006. godine izgleda imaju svoje vjerne nasljednike i među onima koji su na krilima litija došli do fotelja. Poseban biser u ovoj parlamentarnoj predstavi bila je izjava poslanice PES-a, Branke Marković, koja je probila logički zvučni zid tvrdnjom da je Milojko Spajić „veći Srbin“ od Milana Kneževića. Zaista, dirljiv trenutak političke metafizike. Valjda se to „srpstvo“ danas mjeri brzinom kojom se ispunjavaju zahtjevi stranih ambasada ili vještinom izbjegavanja sopstvenog identiteta dok se ne pojave ankete“, naveo je on.

Ako je Milojko Spajić mjera za Srbina u 2026. godini, onda smo mi očigledno mnogo grešan narod ili smo nešto ozbiljno pogriješili u učenju sopstvene istorije, naveo je on i dodao da izgleda da je za status „velikog Srbina“ danas dovoljno da ne znaš gdje ti je prebivalište, ali da zato savršeno znaš kako da glasaš protiv rezolucija koje štite srpski interes ili kako da „mudro“ ćutiš dok se trobojka izbacuje iz procedure.

„Dok Knežević i slični njemu godinama plaćaju cijenu svog stava kroz progone i suđenja, novi „veći Srbi“ svoj patriotizam treniraju u kripto-valutama i ekonomskim obećanjima koja Srbe u Crnoj Gori treba da nahrane umjesto istine, pravde i prava. Činjenica da je DPS i dalje taj koji „presuđuje“ o dnevnom redu, uz prećutnu podršku onih koji se plaše sopstvene sjenke, govori nam da je sistem ostao netaknut. Za srpski narod u Crnoj Gori, borba se nastavlja u gotovo identičnim uslovima kao prije šest godina. Isti su neprijatelji, a prijatelji su postali nekako „evropski uzdražani“. Trobojke nema na redu, jer bi njen povratak značio povratak istinske Crne Gore, one koju ne mogu da kontrolišu centri moći van ovih granica. Kad će doći na red, ne znamo. Ali znamo jedno, dok god je bude u našim srcima i na našim kućama, ona je pobjednica. A „većim Srbima“ od nas samih ostavljamo da se ogledaju u svojim praznam obećanjima, dok istorija polako, ali neumitno, svakog postavi na njegovo pravo mjesto“, zaključio je on.