TEŽAK TERET SUJETA I NEREALNIH POLITIČKIH AMBICIJA: Blokaderski blok se raspada pred očima javnosti!

Opozicionari shvatili da takozvana studentska lista nije nikakav sveti gral, već mačka u džaku, ocjenjuju sagovornici Kurira

Cijepanje blokaderskog bloka nikada nije bilo vidljivije nego danas. Ono što su do juče pokušavali da predstave kao jedinstven i monolitan front, sada se pred očima javnosti raspada pod teretom sopstvenih kontradikcija, sujeta i političkih ambicija. Centralno mjesto u opštem rasulu zauzima takozvana studentska lista, koja je mjesecima gurana na pijedestal kao navodno čisto, novo i spasonosno rješenje za opozicionu scenu.

Međutim, čak je i u samom blokaderskom krugu postalo neodrživo da se takav koncept brani. Sve je više glasova koji otvoreno govore ono što se donedavno šaputalo – da je studentska lista u suštini mačka u džaku, bez jasnog programa, bez političke odgovornosti i bez ikakvih garancija da iza „nezavisne“ fasade ne stoje stari centri moći, interesne grupe i ambiciozni karijeristi.

U ovom trenutku posebno iritira činjenica da se studentska lista predstavlja kao moralno nadmoćna u odnosu na sve ostale, a istovremeno izostaju odgovori na ključna pitanja: ko donosi odluke, ko snosi odgovornost i kakva je stvarna vizija države koju nude. Upravo ta praznina postaje glavni okidač unutrašnjih sukoba, smatraju sagovornici Kurira.

Raspodjela kolača

Kad su shvatili da ih ovaj koncept anonimnosti, skrivanja i bezidejnosti politički ugrožava, iz redova opozicije sve su češći i žešći napadi na tzv. studentsku listu. Funkcioneri i stranački lideri koji godinama grade svoje političke karijere sada ne kriju nezadovoljstvo time što bi trebalo da se povuku u drugi plan i prepuste prostor nečemu što ni sami ne razumiju do kraja. U tim kritikama više nema rukavica – govori se o improvizaciji, političkom avanturizmu i pokušaju da se preko studentskog imena zamaskira ozbiljan nedostatak ideja i liderstva.

Posljednji javni istupi potpredsjednice Stranke slobode i pravde Marinike Tepić i prvog čovjeka te stranke Dragana Đilasa jasno ukazuju na taj raskol unutar blokaderskog pokreta. Oni sada sve glasnije prozivaju pojedince koji gravitiraju oko koncepta tzv. studentske liste. Na pitanje zašto ne podrže tu listu, Đilas je nedavno odgovorio kontrapitanjem u kojem je ukazao na potpuni nedostatak jasnoće oko sastava, političkih stavova i dugoročnih ciljeva te liste.

Nemanja Zavišić iz Centra za društvenu stabilnost kaže da je bilo očekivano da dođe do razilaženja stranaka prozapadne opozicije i blokaderske liste, jer se opozicija, kako se izbori bliže, osjeća sve više ugroženo.

Prema njegovim riječima, jasno je da takozvana studentska lista, čiju ni politiku ni predstavnike javnost i dalje ne poznaje, nema namjeru da uvrsti pripadnike sadašnje opozicije, koje smatra potrošenim i kompromitovanim. S druge strane, opozicija ne želi blanko podršku listi bez jasno definisanih studenata i programa, jer ne želi da podrži da anonimni blokaderi postanu poslanici, dok se stranački kadrovi potpuno isključe. U fokusu je, kako navodi, raspodjela političkog kolača, što ne iznenađuje kada je riječ o onima koji bi vlast vršili radi same vlasti, bez jasne politike i ponude građanima. Ozbiljnu politiku i plan, prema njegovoj ocjeni, trenutno nude samo predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i Srpska napredna stranka.

Jedinstvena situacija

Politički analitičar Branko Radun objašnjava da je riječ o jedinstvenoj situaciji, jer nigdje u svijetu ne postoji sličan primjer da neko izlazi na izbore, a da krije i ko su kandidati i kakav je program.

On ističe da opozicija ni ranije nije tolerisala postojanje misteriozne studentske liste, ali da je sada nezadovoljstvo kulminiralo. Prema njegovim riječima, problem nije samo u tome što se ne objavljuju imena kandidata, već u potpunom izostanku programa, ideja i konkretnih rješenja. Takva praksa, kako navodi, ne postoji nigdje u svijetu.

Radun smatra da je cilj da se opozicija natjera na samopenzionisanje, odnosno da bezuslovno podrži studentsku listu, što bi praktično značilo njen politički nestanak. Iako to zvuči nelogično, on ocjenjuje da takva ideja ima smisla jedino ako iza nje stoje mnogo moćniji akteri. Prema njegovom mišljenju, u cijeloj priči važnu ulogu imaju strani centri moći, koji pokušavaju da marginalizuju postojeću opoziciju ili da ubace nove, njima pogodne ljude. Takav politički manevar, zaključuje Radun, nije moguće sprovesti bez ozbiljnog novca, uticaja i moći.

(Kurir.rs)