Svima na Balkanu su potrebni mir i stabilnost, pogotovo srpskom narodu; Nepromišljene odluke pojedinaca tu stabilnost urušavaju!

Svima na Balkanu, a posebno srpskom narodu, najpotrebniji je mir i to je ključna poruka koju sam poslao iz Banjaluke. Kolega Milan Knežević i ja smo željeli da pošaljemo jasnu poruku srpskog naroda iz Crne Gore koji predstavljamo, a koji želi da se očuva mir u regionu i poštuje Dejtonski sporazum, koji je zaustavio rat u BiH. Zaista smatram da nepromišljene odluke pojedinaca u ovom momentu ugrožavaju stabilnost, rekao je u intervju za „Politiku” predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić, zamoljen da ocijeni značaj posjete Banjaluci za političke odnose Republike Srpske i Srbije i moguće posledice po unutrašnju političku situaciju u regionu.

– Posebno nam je važno što je predsjednik Dodik ponovo pozvao na dijalog političke predstavnike drugog entiteta odmah nakon našeg sastanka. Na svakom mjestu ponavljam poruku da mir i stabilnost nemaju alternativu – svi moramo doprinijeti izlasku iz krize koju su izazvali neodgovorni pojedinci, ne misleći o posljedicama za narode Balkana – dodao je Mandić.

Kako vidite trenutnu političku situaciju u Crnoj Gori u svijetlu odnosa sa susjednim zemljama, kao i posljedica za unutrašnji politički dijalog, nakon javnih lekcija zvaničnog Zagreba?

Smatram da je unutrašnja politička situacija u Crnoj Gori nikad stabilnija i to je na najbolji način odslikano dobrom saradnjom između predstavnika naroda koji čine različitosti ove zemlje u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti. Crna Gora je suverena zemlja i njoj niko ne može deliti lekcije, baš onako kao što ni mi ne dijelimo drugim državama. Žao mi je što su neki nedobronamjerni ljudi u susjednim zemljama Rezoluciju o genocidu u sistemu logora Jasenovac, Dahau i Mauthauzen pokušali da izokrenu i prikažu kao nešto što ona nije. Svi znaju da ona niti u jednom svom djelu ne osuđuje modernu Republiku Hrvatsku, već nacističku i ustašku tvorevinu NDH.

Ljudi koji i u 21. vijeku nalaze načine da opravdaju monstruozne zločine i genocid nad Srbima, Jevrejima, Romima i svima drugima koji su označeni kao nepoželjni od strane ustaškog režima i njegovog poglavnika Pavelića zaslužuju najveću osudu i prezrenje od slobodoumnog sveta. Upravo sam se u Jerusalimu susreo sa dr Efraimom Zurofom, posljednjim lovcem na naciste i čovekom koji je pred lice pravde izveo zloglasnog zapovednika logora Jasenovac Dinka Šakića, i biće mi izuzetna čast i zadovoljstvo da ga u skorijem periodu dočekam u Crnoj Gori. Borba protiv fašizma, nacizma, srbofobije i antisemitizma je trajan proces i mi tu borbu nastavljamo. Takođe, kao što to vaši čitaoci već znaju, ja sam uputio zvaničan poziv svom kolegi predsjedniku Hrvatskog sabora Gordanu Jandrokoviću da zajedno sa delegacijom njihovog parlamenta budu moji gosti i posjete Crnu Goru, kako bi razgovarali o ovim temama i dokazali da niti jedno slovo ove rezolucije nije upereno protiv današnje Hrvatske.

Kakva je pozicija parlamenta prema zakonodavnim promjenama koje se odnose na dvojno državljanstvo? Da li će biti posebne inicijative za rješavanje ovog pitanja u narednim mjesecima, odnosno, da li je takozvani plavi karton rešenje koje bi moglo pomiriti one koji su za to i one koji su protiv?

Dvojno državljanstvo je tema koju sam, nakon stupanja na funkciju predsjednika Skupštine Crne Gore, prvi put pokrenuo sa našim iseljenicima. Ta inicijativa je našla na veliko odobravanje od strane predstavnika iseljeničkih organizacija, jer oni žive za dan kada će moći da uđu u Crnu Goru sa crnogorskim pasošem. Naravno, ta inicijativa ticala bi se svih naših iseljenika, bilo da su u Srbiji, Turskoj, SAD, Bosni i Hercegovini ili širom svijeta. Često ponavljam da u Srbiji živi još jedna Crna Gora. Takođe, svi smo svedoci globalnih trendova i migracija. Crna Gora je mala zemlja, površine nešto ispod 14.000 kvadratnih kilometara, i sa oko 600.000 stanovnika. Belgija je samo dva puta površinski veća od Crne Gore, ali u njoj živi gotovo 12 miliona stanovnika. Holandija je dva i po puta površinski veća, a u njoj živi skoro 18 miliona. Zaključak se sam izvodi. Crna Gora je idealan prostor za život i moramo da osmislimo plan kako da u narednom periodu postanemo zemlja sa milion stanovnika. Šta je prirodnije nego da ponudimo ljudima koji svoje korijene imaju u Crnoj Gori, čije su porodice, kuće, zemlja, grobovi u njoj, da dobiju pravo da se vrate i svoju budućnost vežu za svoj rodni kraj?

To je poenta moje inicijative u vezi sa dvojnim državljanstvom, a ne nikakav izborni inženjering. Zakonska regulativa svakako predviđa da uz državljanstvo osoba mora da živi određeni, ne tako mali vremenski period, u Crnoj Gori kako bi imala pravo glasa. Tu istinski ne vidim ništa sporno. Ako se neko odluči da svoj život gradi u našoj zemlji, pa nema ništa prirodnije nego da ima pravo i da odlučuje o politici te zemlje. Savjetnici iz mog kabineta su u kontaktu sa našim kolegama iz Turske kada je u pitanju „plavi karton” i naš pravni tim će detaljno proučiti i tu vrstu pristupa statusa državljana jedne zemlje.

Šta mislite o mogućim političkim posljedicama kada je riječ o osudi predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, s obzirom na njihov uticaj na regionalnu stabilnost i unutrašnje odnose u Crnoj Gori?

Vjerujem da će na kraju preovladati hladne i pribrane glave i da će se sačuvati mir. Sve druge opcije nas odvode u neizvjesnost kakva sada ne treba niti jednoj zemlji na Balkanu. Moramo da naučimo da radimo zajedno, poštujući jedni druge i čuvajući svoj identitet i tradiciju. Sigurno da rješenje ne bi bila upotreba sile ili nametanje rješenja suprotnih Ustavu BiH.

Parlamentarna većina je izgubila vlast u Budvi, a čini se da se DPS vraća na političku scenu zahvaljujući nejedinstvu pobjedničkih partija. Šta očekujete od predstojećih izbora u Nikšiću?

Ono što se desilo u Budvi posljedica je izborne prevare i ja to ne mogu tumačiti kao gubitak parlamentarne većine. Građani su na izbore izašli i dali snažnu podršku idejama i porukama koje na državnom nivou šalje parlamentarna većina. Sasvim druga je stvar što je jedna grupa građana odlučila da nakon izbora tu narodnu volju izokrene i napravi dil sa partijom koja je u ostatku države na marginama političkih odlučivanja i uticaja, upravo zbog njihove dosljedne saradnje sa organizovanim kriminalom u Crnoj Gori i čuvanju lika i dela Mila Đukanovića. Upravo u kontekstu izborne prevare koja je sprovedena u Budvi, siguran sam u ubjedljivu pobedu Marka Kovačevića i naše liste u Nikšiću. Građani su vidjeli da se razni novoformirani politički subjekti vrlo lako daju u zagrljaj brojnim kriminalnim klanovima i da na taj način njihov glas može biti zloupotrijebljen, tako da nemam sumnje da će još snažnije podržati tradicionalnu i provjerenu političku opciju kakva je naša stranka i naša koalicija.

Aktuelni gradonačelnik Nikšića i poslanik Skupštine Crne Gore Marko Kovačević najbolji je mladi političar kojeg Crna Gora danas ima i za samo jedan mandat preporodio je grad pod Trebjesom. Preko 5.000 zaposlenih u periodu od četiri godine i na stotine kilometara novosagrađenih i asfaltiranih puteva je apsolutni rekord.

Upravo smo tokom zvanične posjete Državi Izrael razgovarali sa čelnim ljudima „Big fešena”, kao i brojnih drugih kompanija, gdje je napravljen čitav niz uspješnih dogovora za investiranje u Nikšić i Crnu Goru. Uz saradnju opštine Nikšić i „Elektroprivrede Crne Gore”, na čijem je čelu Milutin Đukanović, konstantno se stvaraju nova radna mjesta i kreće u veliki građevinski poduhvat izgradnje novih 1.000 stanova na zemljištu „Elektroprivrede”, koji će biti dostupni građanima po vrlo pristupačnim uslovima i cijenama. Takav domaćinski pristup je formula koja treba da bude primijenjena ne samo u Nikšiću nego i u čitavoj Crnoj Gori.

Čini se da vladajuća većina pravi previše ustupaka opoziciji, pa čak i kada je riječ o povratku srpskog jezika, koji je i dalje marginalizovan, iako je to jezik kojim govori ubjedljiva većina građana. Šta je sa tom vašom inicijativom i kome smeta?

Inicijativa o proglašenju srpskog jezika službenim u Ustavu Crne Gore je proces koji traje i mi sada ulazimo u fazu otpočinjanja širokog dijaloga u svim sferama društva. Borba za položaj našeg jezika nije počela niti juče, niti na izborima 2023. ili 2020, već onog momenta kada je jedna parlamentarna većina 2007. donela Ustav koji je bio suprotan realnom stanju u našoj zemlji. Podsetio bih vaše čitaoce da je crnogorski jezik proglašen službenim 2007, iako je shodno rezultatima popisa iz 2003. godine srpskim jezikom govorilo 63,5 odsto građana Crne Gore. Kada je pisan Ustav te 2007, tadašnja parlamentarna većina nije prihvatila nijedan zahtjev političkih predstavnika srpskog naroda. Zapravo, ugradili su u identitetske odrednice novog Ustava sve suprotno od onog što je ranije karakterisalo identitet Republike, Kraljevine i Knjaževine Crne Gore.

Imali smo popis 2023. godine i vidjeli smo da njegovi rezultati potvrđuju da se Ustav iz 2007. mora popravljati, pa je prirodno da nova parlamentarna većina usaglasi narodnu volju sa najvišim pravnim aktom u zemlji. Diskriminatorne odrednice treba odstraniti, a kroz najširi mogući dijalog doći do rješenja kojima će biti zadovoljena pravda i to pitanje smo snažno otvorili pred političkom javnošću Crne Gore. Nedemokratski je da nekadašnja većina, a današnja opozicija ispostavlja zahtjeve kojima važeći Ustav žele da proglase svetom knjigom u kojoj se ništa ne smije mijenjati i ako vidimo da pojedine odredbe ne odgovaraju istini. Niko ne može osporiti pravo najbrojnijoj jezičkoj zajednici u Crnoj Gori da se izbori za status koji joj pripada, a to znači da srpski jezik ne može Ustavom biti tretiran kao jezik drugog reda. Polazeći od činjenice da je nama potrebno veliko pomirenje posle političkih trauma raspada država u kojima smo živjeli, nesporazuma i teških političkih borbi koje smo vodili, do novih ustavnih i zakonskih rešenja treba da dođemo svi zajedno kroz dijalog i propisane procedure.

Hoće li, i nakon isteka kazne, povratkom u parlament, opozicija blokirati njegov rad? Da li mislite da postoji prostor za usklađivanje stavova u vezi sa ključnim političkim pitanjima?

To je pitanje koje treba postaviti opoziciji. Ja ne želim da se mi kao nova vlast ponašamo na način kako su to oni radili. Ima mnogo stvari koje možemo zajednički da uradimo i vjerujem da ih je ovo odsustvo iz skupštine uvjerilo da blokadom ne postižu ništa, ponajmanje ih to vodi ka onim ciljevima koje su postavili. Vrata mog kabineta su uvijek otvorena za predstavnike opozicije i želim da vjerujem da će se vratiti dijalogu i pronalaženju kompromisa u vezi sa ključnim političkim pitanjima.

Koje ste nam poruke donijeli iz Jerusalima ?

Iz Jerusalima donosim poruke mira i zaista se nadam da će se situacija na Bliskom istoku stabilizovati, te da će se dođi to trajnog rješenja koje će osigurati mir u tom regionu. Imao sam srdačne i prijateljske sastanke sa predsjednikom Kneseta i domaćinom naše posjete Amirom Ohanom, kao i predsjednikom Izraela Isakom Hercegom i smatram da je naš boravak u Izraelu znak jačanja odnosa između naše dvije zemlje. U svetom gradu sam imao tu čast da se sastanem sa Njegovim blaženstvom patrijarhom jerusalimskim g. Teofilom Trećim i sa tog mjesta smo zajedno poslali poruku jedinstva. Smatram da se jedinstvo u Crnoj Gori može postići obnavljanjem Njegoševe zavjetne kapele, koja bi uz mauzolej bila simbol pomirenja i ozdravljenja naše zemlje.

(Politika)