Sem Altman, izvršni direktor kompanije OpenAI i javno lice ChatGPT-a, izgradio je sliku o sebi kao o jednom od najistaknutijih „šaptača” vještačkoj inteligenciji našeg doba, čiji se uticaj navodno proteže do Bijele kuće isključivo na osnovu snage njegovih ideja.
Ili je to barem slika koju je uspio da formira. Novi istraživački tekst u listu The New Yorker donosi drugačiji portret, koji je više uznemirujući. Oslanjajući se na intervjue sa brojnim insajderima iz OpenAI-a koji su radili sa Altmanom, članak prikazuje izvršnog direktora ne kao tehničkog genija, već kao vještog manipulatora — i to onog sa iznenađujuće plitkim razumijevanjem AI sistema koje njegova kompanija gradi.
Prema riječima brojnih inženjera intervjuisanih za članak, Altmanu nedostaje iskustvo i u programiranju i u mašinskom učenju — što je manjak stručnosti koji postaje očigledan kada direktor pomiješa osnovne termine iz oblasti vještačke inteligencije.
Važno je napomenuti da je Altman napustio studije kompjuterskih nauka na Stanfordu nakon dvije godine. Cilj nije ismijavanje bilo koga na osnovu obrazovanja, ali pošto je on izvršni direktor onoga što bi uskoro moglo postati najvrednija javna kompanija na svijetu, mit koji okružuje Altmana je bitan. Predstavljen kao „glavni poklonik boga skaliranja” ili „genije digitalne tehnologije”, on uživa vrstu kultnog kredibiliteta koji mu omogućava da se izvuče iz škripca koji bi zarobio manje uticajne preduzetnike.
Bivša istraživačica u OpenAI-u, Kerol Vejnrajt, izjavila je za The New Yorker krajnje direktno: „On postavlja strukture koje ga, na papiru, ograničavaju u budućnosti. Ali onda, kada ta budućnost dođe i kada kucne čas da bude ograničen, on jednostavno odbaci bilo kakvu strukturu koja je postojala”.
Ova sposobnost da tehničke nedostatke zamaskira manevrima u upravnom odboru donijela je Altmanu reputaciju čovjeka koji izvodi „Džedajske trikove sa umom”, objasnio je jedan insajder iz tehnološke industrije koji je radio s njim.
Kako je jedan visoki zvaničnik Microsofta rekao za The New Yorker: „Mislim da postoji mala, ali stvarna šansa da će na kraju ostati upamćen kao prevarant nivoa Bernija Medofa ili Sema Benkmana-Frida”.
(B92)
