Svi su se bojevi završili istorijom, samo jedan vječnošću…

Piše: O. Darko Ristov Đogo

Kada bi svako od nas odlučio da ode u Crkvu, tamo nađe braću sa kojom „ne priča“ i progovori – taj bi bio junak Kosovskoga boja.

Kada bi svako od nas ko je odlučio da „ispod šatre“ obždere se po vrućini odlučio da podjeli ručak sa onim ko nema ili da zovne na ručak đaka, studenta, nekoga u nevolji – taj bi bio junak Kosovskoga boja.

Kada bi sutra svaki momak, koji dok bude pjevao „VidovdaaAaaaAaaaaAaaan!“ i bude grlio svoju djevojku – smogne snage da sa njom započne nešto istinski veliko i hrabro, nešto istinski lijepo, bogoljubivo i čovjekoljubivo – porodicu – taj bi bio junak Kosovskoga boja.

Kada bi sav jednodnevni patriotizam mogao postati trajni stav, svi zanosi – trajni izbori, sve revnosti – istinske ljubavi – mi bismo bili narod Kosovskoga boja.

Ja čvrsto vjerujem da možemo biti.

Jer svi se izbori, na kraju, svode na jedan. Biti ili ne biti čovjek. Koji zna ko je, koji zna gdje je, koji zna šta ga u vječnosti čeka. Taj čovjek, sa očima uprtim u isto vrijeme u Bogočovjeka i u svoje dijete jeste junak Kosovskoga boja.

Jer svi su se bojevi završili istorijom, samo jedan vječnošću…

(IN4S)