U jednoj od najprometnijih ulica Drotningatan, u samom srcu Stokholma, uzdiže se neobična zgrada koju je veliki švedski pisac Avgust Strindberg nazvao „Plavi toranj”. Iako fasada zgrade nije plava, upravo je ovdje, na posljednjim spratovima zgrade, ovaj poznati pisac proveo posljednje četiri godine života, od 1908. do 1912. godine. Danas se u tom prostoru nalazi Strindbergov muzej, jedan od najzanimljivijih književnih muzeja Skandinavije. U gradu poznatom po kraljevskoj palati, interesantnim muzejima, opuštenom načinu života i modernoj arhitekturi, ovaj skromni stan podsjeća da najveće priče često nastaju iza običnih vrata. U jednoj od soba nastajala su njegova posljednja književna djela, dok je kroz prozore dopirala buka velikog švedskog grada.
Zanimljiv je sam ulazak u muzej, koji djeluje kao putovanje kroz vrijeme. Umjesto klasičnih vitrina i sterilnih izložbenih sala, svako ko kroči u njega ulazi u autentičan dom pisca. To je zato što je trosobni stan rekonstruisan prema dokumentima i fotografijama iz vremena njegove smrti. Namještaj, radni sto, krevet, stolice, pa čak i klavir, originalni su predmeti koje je koristio sam pisac. Tu su razni rukopisi, pisma i lične stvari, koji na autentičan način prikazuju život s početka 20. vijeka.
Poseban utisak ostavlja radna soba. U jednom uglu nalazi se radni sto, koji je besprijekorno uredan. Pero, mastilo i papiri raspoređeni su gotovo identično kao onoga dana kada je Strindberg posljednji put sjedio za njim… Tu su i četkice za slikanje, jer je on uživao i u slikanju, a danas se ubraja među relativno malobrojne švedske slikare čija djela na aukcijama dostižu milionske iznose…
On je o svojim slikama govorio da one nisu imitacija prirodnih objekata, već da treba slikati svoju unutrašnjost, a ne crtati stijenje i kamenje, što je smatrao besmislenim.
Muzej ne prikazuje samo predmete, već pokušava i da oživi atmosferu jednog prošlog vremena. U prostorijama mogu da se čuju zvuci koraka, konjskih zaprega, muzike iz susjednih stanova i škripanje pera po papiru. Ti diskretni zvučni efekti stvaraju osjećaj kao da se domaćin samo nakratko udaljio i svakog trenutka može ponovo ući u sobu.
Knjige su nešto posebno… Strindbergova biblioteka svjedoči o njegovim izuzetno širokim interesovanjima – od književnosti i filozofije do prirodnih nauka, religije i fotografije. Upravo ta raznovrsnost objašnjava zašto je Strindberg ostavio trag ne samo kao pisac već i kao mislilac i slikar. Njegovo prisustvo osjeća se u svakom detalju doma. Balkon sa kojeg je pozdravljao pristalice, radni sto prekriven rukopisima i biblioteka puna knjiga zajedno pričaju o čovjeku koji je neumorno stvarao do posljednjih dana života. Zvanično je napisao oko 60 drama, deset romana, isto toliko zbirki pripovjedaka i više od 800 pisama. A ko zna šta će još vremenom iskrsnuti na osnovu njegovih rukopisa…
Ovaj muzej je sada u vlasništvu Strindbergovog društva Švedske i otvoren je 1973. godine. Ovekovečio je i Strindbergov veliki doprinos modernoj drami i književnosti, ističući ključna djela kao što su „Gospođica Julija” i „Otac”. Izložbeni dio prati i njegovu uticajnu ulogu na skandinavskoj kulturnoj sceni, ali i buran lični život koji su pratili tri razvoda, radikalni društveni stavovi, umjetničko eksperimentisanje, kao i razne manije poput onih da ga neko progoni. Posebno je bilo autentično njegovo djetinjstvo, a tokom života radio je kao učitelj, činovnik, glumac, bibliotekar, novinar, dok studije medicine nikada nije završio, što mu strogi otac nije oprostio.
Posjeta Strindbergovom muzeju nije samo obilazak još jednog kulturnog mjesta. To je definitivno susret s jednim od zanimljivih i najuticajnijih umova ne samo skandinavske već i evropske književnosti.
(POLITIKA)
