To je za Dnevne kazao prof. dr Zoran Stevanović, jedan od svjetski najvećih stručnjaka u oblasti hidrogeologije, šef Centra za hidrogeologiju karsta na Rudarsko-geološkom fakultetu u Beogradu, koji je zavrijedio nagrade univerziteta u Italiji i SAD, te UNESCO centra u Kini.
„Upravo su u toku dugo očekivana istraživanja koja treba da daju preciznije odgovore na ovo pitanje. Po svemu, nekontrolisano odnosno prekomjerno vađenje šljunka jeste osnovni uzrok, moguće ne i isključivi. Dokaza je više. Prije svega, spušteno je korito Morače za nekoliko metara, čime je njen tok ubrzan i smanjeno prihranjivanje priobalnih podzemnih voda u Grbavcima. Drugo, dokazano je opadanje nivoa vode u kopanim bunarima u Grbavcima za više od tri metra, a mnogi su i presušili u odnosu na period prije eksploatacije šljunka i otvaranja izvorišta. Treće, opitom trasiranja dokazana je veza podzemnih voda u Grbavcima sa vodama izvorišta Bolje sestre. Dakle, Morača nema direktni kontakt sa vodama izvorišta Bolje sestre, ali ima sa podzemnim vodama aluvijalne ravni u Grbavcima, a time indirektno i sa vodama izvorišta“, kazao je Stevanović.
On je dodao da je na negative posljedice eksploatacije šljunka Regionalni vodovod Crnogorsko primorje ukazivao već godinama unazad, ali se situacija nažalost nije popravljala.
„Naprotiv, pad izdašnosti Boljih sestara se nastavio, dostižući kulminaciju u 2020, koja je srećom zbog pandemije prošla bez uobičajene ljetnje potrošnje“, kazao je Stevanović.
