Najnovija akcija policije u Beogradu, u kojoj su uhapšena trojica mladića zbog sumnje na trgovinu drogom, nelegalno oružje i falsifikovanje isprava, ponovo je otvorila pitanje koje se sve češće nameće – koliko je zapravo razgranata mreža skrivenih arsenala u glavnom gradu Srbije i ko njima upravlja iz sjenke.
Prema navodima medija, uhapšeni su dio ekipe „vračarskog klana“, koji je produžena ruka „kavačkog klana“.
Tokom pretresa stanova i drugih prostorija koje su osumnjičeni koristili, pronađen je ozbiljan arsenal – tri puške, među njima snajper i automatska, više vrsta pištolja, automat, prigušivači, okviri, laserski nišan, više od 320 komada municije, kao i materija za koju se sumnja da je eksploziv sa detonatorskom kapislom. Uz to su otkriveni narkotici, vagice za precizno mjerenje, falsifikovana dokumenta, hladno oružje, silikonska maska, kao i vozila koja mogu služiti za transport.
Da ovakvi slučajevi nijesu izolovani, potvrđuje i zapljena iz januara ove godine. Tada je u garaži na Novom Beogradu pronađen još kompleksniji arsenal, a osumnjičen je muškarac (42), po zanimanju fitnes trener. Ono što je tada otkriveno prevazilazi „uobičajene“ okvire kriminala – improvizovane eksplozivne naprave sa daljinskim aktiviranjem, puškomitraljez, snajperska puška, više automatskih pušaka i pištolja, čak i protivpješadijska mina, panciri sa policijskim oznakama, kao i oprema za komunikaciju i prikrivanje identiteta.
Upravo poređenje ove dvije zapljene ukazuje na obrazac – ne radi se o pojedinačnim slučajevima, već o postojanju organizovane infrastrukture. Razlika je samo u nivou – dok jedni „štekovi“ služe kao operativne tačke, drugi predstavljaju ozbiljnije logističke centre.
Vrsta zaplijenjenog naoružanja dodatno otvara pitanje njegove namjene. Automatsko oružje i eksplozivne naprave ukazuju na potencijal za nasilne obračune i visokorizične akcije, dok prisustvo snajperskih pušaka sa optikom sugeriše mogućnost precizno planiranih i ciljanih napada. Takva kombinacija rijetko postoji bez unaprijed definisane svrhe.
Posebno je indikativna dodatna oprema – prigušivači, lažne policijske oznake, komunikacioni uređaji i silikonske maske. Silikonske maske omogućavaju potpunu fizičku transformaciju i koriste se kada je cilj da počinilac ostane neprepoznatljiv čak i pred kamerama ili svjedocima. U kombinaciji sa falsifikovanim dokumentima, to ukazuje na visok nivo pripreme i namjeru da se identitet sakrije u svim fazama – od izvršenja do bjekstva.
Pitanje „ko štekuje oružje“ vodi ka strukturi kriminalnih grupa. U oba slučaja vidi se isti model – oni kod kojih se oružje nalazi često su samo operativci – ljudi zaduženi za čuvanje i logistiku. Najčešće su to mlađi ili niže rangirani članovi, koji su ujedno i najizloženiji hapšenju. Organizatori i nalogodavci ostaju u pozadini, zaštićeni slojevima posrednika.
Lokacije na kojima se oružje pronalazi – garaže, iznajmljeni stanovi i pomoćni objekti – biraju se pažljivo. Takva mjesta omogućavaju diskreciju, lako premještanje i minimalan rizik od sumnje. U urbanoj sredini, gdje je velika fluktuacija ljudi i vozila, ovakvi „štekovi“ se lako uklapaju u svakodnevicu.
Zbog toga bezbjednosni stručnjaci upozoravaju da svaka zapljena, iako značajna, vjerovatno predstavlja samo dio šire slike. Otkrivanje jednog arsenala često znači da postoje i drugi – možda bolje skriveni ili još aktivni.
U tom kontekstu, ključno pitanje nije samo koliko je oružja zaplijenjeno, već koliko ga još ima i ko zapravo upravlja tom „skrivenom mrežom koja funkcioniše paralelno“.
„Poslije ratova koji su vođeni na prostoru bivše Jugoslavije, ostala je ogromna količina oružja koja je završila u privatnim rukama. Međutim, nije riječ samo o tome – u našem društvu postoji i određena sklonost ka posjedovanju oružja, koja se često formira još od mladosti“, rekao je kriminolog Dobrivoje Radovanović za Euronews Srbija.
Sve je to, ističe on, uz nagli razvoj organizovanog kriminala tokom devedesetih godina, dovelo do pojave velike količine ilegalnog oružja. Takvo oružje je pogodno za sukobe među kriminalnim grupama i ono je prisutno i danas, a kako kaže, ostaće sve dok postoji organizovani kriminal.
„Povremene akcije u kojima se građanima omogućava da bez kazne predaju oružje imaju ograničen domet u odnosu na ukupnu količinu koja je u opticaju. I dalje postoji velika dostupnost, pa se može reći da na ilegalnom tržištu gotovo svaka vrsta oružja može da se nabavi. Ne radi se samo o držanju oružja radi lične sigurnosti, već i o razvijenom tržištu koje prati potrebe kriminalnih struktura. U zavisnosti od potražnje, mijenja se i vrsta oružja, ali su i dalje najtraženiji automatsko oružje, snajperske puške i eksplozivne naprave. Zbog toga su neophodne kontinuirane i pojačane kontrole nadležnih organa – od pretresa vozila i stanova do otkrivanja skrivenih skladišta – jer je to trenutno jedan od ključnih načina za suzbijanje ove pojave“, rekao je Radovanović, prenosi Euronews Srbija.
