Dok se globalna scena ljulja pod naletima novih sukoba, a cijene goriva i osnovnih životnih namirnica lete u nebo, Crna Gora, zahvaljujući političkim elitama, ovoga puta u režiji opozicije i njima bliskih medija, ponovo upada u provjerenu zamku ideoloških podjela. Dok građani svakog prvog u mjesecu grozničavo računaju kako da prežive sa sve tanjim novčanicima, pojedine strukture ne odustaju od forsiranja ideoloških narativa i čuvenog „estradnog patriotizma“ umjesto realnim opstankom naroda.

Umjesto da se, u jeku ekonomske krize koju svako sa dva oka u glavi očekuje te da se racionalizuju budžeti lokalnih samouprava kao i Vlade Crne Gore i do nule srežu reprezentativni troškovi, građani svjeoe nevjerovatnoj polemici u javnom prostoru: ko će, kako i koliko para dati na proslavu 21. maja. Dok se u Iranu i širom svijeta pale požari rata koji direktno utiču na skok cijena energenata, određene strukture se više bave kačenjem zastavicama i hoće li koja lokalna samouprava organizovati kakav koncert u svijetlu dolazećeg „jubileja“ 20 godina od referenduma 2006. kada je Crna Gora bila podijeljena po svim šavovima.

Nevjerovatna je doza apsurda na kom  određeni politički krugovi insistiraju. Ponovo se u etar lansirala tema o ideološkim sukobima dok prosječna porodica razmišlja hoće li moći da plati račun za struju i hoće li imati dovoljno novca da sipa u automobil ili da plati taksi. Odgovornost je nepoznata imenica za one koji vode opštine i državu.

Crna Gora je danas očigledno i dalje talac onih koji patriotizam mjere visinom honorara za pjevače i brojem zvanica na svečanim koktelima. Dok globalna kriza pritiska sa svih strana, naša politička zbilja liči na „igre bez granica“ u kojima je jedini gubitnik običan građanin. Vrijeme je da se stane na kraj rasipništvu i da se novac vrati onima kojima je najpotrebniji, umjesto što se troši na produbljivanje podjela u zemlji koja je ionako na ivici ekonomskog pucanja.

Tagovi