Šta možemo uraditi da se Cetinje nikad ne ponovi? Obnoviti registar o oružju, držati budno oko na mentalno stanje onih koji ga posjeduju, sankcionisati osobe koje imaju oružje bez papira…

Nakon jučerašnje tragedije na Cetinju Crna Gora je u trodnevnoj žalosti. I dok velika većina građana još uvijek ne može doći sebi tražeći razlog za jučerašnje događaje, čak i shvatajući da smo kolektivni krvici za ovu tragediju, moraju se zasući rukavi, podići glavu i evidentirati one probleme koji su doveli do jučerašnje tragedije i na koji način možemo neke buduće spriječiti.

A isto kako postoji kolektivna odgovornost za jučerašnju tragediju, tako postoji i kolektivna odgovornost za ono što se može uraditi da se ovakve tragedije nikada više u budućnosti ne budu dešavale. Zato se moraju evidentirati konkretni koraci koje Vlada Crne Gore ali i građani naše države moraju uraditi kako bi ozdravili naše društvo i sačuvali ga od svih budućih tragedija.

Registar oružja odavno zastario

Crnogorski registar oružja je odavno zastario, a akcija policije koja je tražila da narod preda oružje koje je bez dokumentacije nikada nije kvalitetnije urodila plodom. MUP Crne Gore je od 2015. do 2017 sproveo akciju „Poštuj život, vrati oružje“ kada je predato 3.503 zahtjeva za registraciju oružja bez dokaza o porijeklu (odobrenje, oružni list, ugovor, rješenje), kao i 34.538 zahtjeva za izdavanje oružnih listova kojima je istekao rok važenja. Građani su dobrovoljno vratili 1395 komada vatrenog oružja, 196 minsko-eksplozivnih sredstava, 740 djelova oružja i 20 445 komada metaka različitog kalibra, a iz MUP-a su podsjetili da klauzula o amnestiji i dalje pruža mogućnost građanima da bez pravnih posledica i dokaza o porijeklu predaju oružje koje imaju u nelegalnom posjedu.

Prema Zakonu o oružju za svako oružje koje imate u svom posjedu morate imati odgovarajuću dokumentaciju. Prilikom kupovine oružja potrebno je odobrenje za nabavku, a zatim i oružani list za isto. Ako već imate oružje u svom posjedu, bilo da je naslijeđeno ili dobijeno na poklon, a želite da ga zadržite, podnosite zahtjev za izdavanje oružanog lista.

Opšti uslovi za dobijanje vatrenog oružja su sledeći:

-fizičko lice treba da ima 21 godinu života
-da nije osuđivano ili da protiv njega nije pokrenut postupak za određene prekršaje i krivična djela
– da ne postoje okolnosti koje ukazuju da bi oružje bilo zloupotijebljeno ( ove činjenice provjerava MUP službenim putem)
– mora postojati opravdan razlog za nabavku oružja, a za fizička lica to je:lična bezbjednost, bavljenje lovom ili sportskim streljaštvom, dok pravno lice mora biti registrovano za obavljanje određene djelatnosti
-da je na zdravstvenom pregledu utvrđeno da je lice sposobno za nošenje i držanje oružja
-da je lice osposobljeno za rukovanje oružjem

Koliko se može izvući iz uslova za dobijanje oružja u Crnoj Gori svjesni smo da je u momentu izdavanja dozvole ispoštovana procedura u slučaju Vuka Borilovića, ali je kasnije, dakle dugo nakon dobijanja oružja, išao na specijalno liječenje, a kako su svjedoci govorili, poslednjih dana je čak i bio povučen u sebe, što bi po svakoj psihološkoj analizi pokazivalo nestabilnost. Pomiješajmo to sa vatrenim oružjem – dobijamo tragediju. Tragediju koja se mogla spriječiti, ne brzom akcijom policije, već čak nekoliko dana prije. Međutim, sistem je zakazao.

Registar osoba sa mentalnim bolestima ne postoji, Borilović posjedovao oružje i pored činjenice da posjećuje specijalistu

Registar osoba sa mentalnim bolestima u ovom trenutku ne postoji u Crnoj Gori, a naročito zabrinjava što se očigledno napravio propust prilikom dodjele oružja u slučaju Vuka Borilovića koji je juče usmrtio 10 ljudi na Cetinju.

Očigledno je da je potrebno napraviti jedinstveni registar takvih osoba na nivou Crne Gore, a koji će sistematski biti uvezan i sa onima koji posjeduju oružje kako bi se utvrdilo ko ga može a ko ne može posjedovati. Značajno je napomenuti da se ovo ne bi uradilo kako bi se diskriminisale osobe sa mentalnim oboljenjima, već kako bi se drugi zaštitili od potencijalnih napada kakve smo juče imali prilike da vidimo.

Kako je pomenuto u jednom snimku koji je kružio društvenim mrežama, napadač Vuk Borilović je bio čovjek kratkog fitilja, a što se pomiješalo sa legalnom nabavljenim oružjem što je dovelo do tragedije. Sličan je slučaj i sa Nenom Kaluđerovićem, osobom koja je Borilovića usmrtila. Prema dostupnim podacima, Kaluđerović je osoba koja je krivično gonjena, a kasnije oslobođena zbog navodnog ubistva, a SDT ga je i sumnjičilo za pokušaj terorizma na Cetinju prilikom ustoličenja mitropolita Joanikija.

Prema zakonima Crne Gore, ni jedan ni drugi slučaj se ne bi smio desiti. Postavlja se pitanje, kako je Borilović uopšte mogao imati pušku u momentu kada je trebao ići na liječenje kod ljekara specijaliste, a sa druge strane, kako je Kaluđerović, protiv koga se vodi postupak, imao vatreno oružje, čime je usmtrio pomahnitalog napadača.

Svakako, poenta je u činjenici da ne može baš svako u Crnoj Gori posjedovati vatreno oružje, iako su Crnogorci prepoznati da vole „vatru“. Međutim, koliko god oni to upotrebljivali u slavljeničke svrhe, danas smo upravo zbog ovih stvari i imali tragediju. Psihička nestabilnost kombinovana sa vatrenim oružjem je jedan vrlo opasan koktel.

Nema Crnogorca bez ljevora za pas’: Mentalitet koji se mora razbiti da bi spriječili dalje tragedije

Da narod Crne Gore ima interesantne „epizode“ u glavi je opšte poznato. Istorijski se očuvala tradicija da svaka kuća u Crnoj Gori mora imati bar po jednu pušku i gusle, inače tu kuće nema. Međutim, danas vidimo pogubnost takvog načina razmišljanja koji se što prije mora mijenjati. Naročito nakon jučerašnje tragedije na Cetinju.

Jer šta bi bilo da takav mentalitet nije prisutan u našoj javnoj sferi. Činjenica je da bi se ova tragedija mogla i izbjeći da ta „junačka“ tradicija nije prisutna među našim narodom. Naravno, uz svo poštovanje prema istoriji koju treba njegovati, ipak moramo biti svjesni da su došla neka druga vremena i da nema Otomanske imperije koja nam diše za vratom i da vatreno oružje može služiti samo u slučaju nanošenja teških tjelesnih povreda našim najbližima.

A da su podaci zabrinjavajući – jesu. Izuzimajući mafijaške likvidacije i jučerašnju tragediju, podaci su takvi da je policija za samo 3 mjeseca (dakle od 13. maja ove godine do današnjeg 13. avgusta) imala čak 21 intervenciju a koja je vezana za korišćenje ili nelegalno posjedovanje vatrenog oružja.

 

Kako dalje sa ovim podacima?

Dakle, predlozi su izloženi u prethodnom dijelu ovog teksta. Prvi korak će svakako morati da bude obnova registra o oružju kako bi se evidentiralo da li su svi koji posjeduju oružje mentalno stabilne osobe koje ne predstavljaju opasnost kako za sebe tako i za druge. Nadalje, potrebna je svedržavna akcija zaplijene svog ilegalnog vatrenog oružja kako se više ovakve stvari ne bi dešavale.

Interesantno je posmatrati i komentare na društvenim mrežama – „da nije bilo pištolja u rukama Nena Kaluđerovića više ljudi bi bilo ubijeno“. Međutim, ovo sve demantuje saopštenje Uprave policije koja je kazala kako je Kaluđerović sa njima razmjenjivao vatru i da je tom prilikom ozbiljno ranjen i da postoji mogućnost da je podlegao povredama. Dakle policija je onesposobila lice, a ispituje se je li Kaluđerović ispalio fatalni hitac. Imavši ovo u vidu, pravi heroji ove priče bi bili i policajci, a ne samo Kaluđerović.

Dakle ponovo se vraćamo na teren konkretnih činjenica a one su da su u stvari službenici Uprave policije bili ti koji su spriječili dalja ubistva građana Cetinjana od pomahnitalog sugrađanina. I to mora uvijek biti prioritet. Službenici Uprave policije su se zaputili na lice mjesta i reagovali u skladu sa Ustavom i u skladu sa Zakonom ove države (a koliko god bilo teško govoriti o Zakonima i Ustavu kad govorimo o tragediji, upravo se sve mora vratiti na taj teren, kako bi ostali hladne glave i konačno saznali pravu istinu o tragediji koja je zadesila Cetinje i Crnu Goru).

Dakle imavši ovo u vidu, vratimo se na gorepomenutu tezu kreiranja sveobuhvatnog registra preko koga bi se u daljim slučajevima mogle spriječiti ovakve likvidacije. Nadalje, Uprava policije bi morala ponoviti akciju iz 2015. i 2017. godine kada su građani ili registrovali vatrena oružja ili ih ostavljali MUP-u. Samo tako će se buduće tragedije spriječiti, i živjeće se mirnije u Crnoj nam Gori.

Sledeći koraci bi bili i identifikacija svog ilegalnog vatrenog oružja koje posjeduju građani Crne Gore. Svaki građanin je svjestan da postoji veliki broj neprijavljenog vatrenog oružja, a koje vlasnici ne planiraju da registruju. Tu upravo i leži jedan od glavnih problema, a sa čim se država mora efikasno izboriti.

Prioritetno je, dakle, i evidentiranje mentalno oboljelih osoba, ondnosno formiranje registra, ne da bi oni bili diskriminisani, već kako bi bili pod budnim okom države. Dati vatreno oružje jednoj takvoj osobi je recept za propast kakvu smo vidjeli juče, i takve se stvari više ne smiju dešavati.

Tek na kraju, možemo govoriti o ozdravljenju političke i društvene sfere. A ona je itekako uticala na ove događaje. Uozibiljiti društvo, uozbiljiti politiku. Posljedice nezdrave atmosfere smo vidjeli juče.

Ne ponovilo se.