Medojević: Telekom afera – Kako je propuštena šansa za procesuiranje Đukanovića?

Kao neko ko je podnio krivičnu prijavu VDT-u za korupciju u privatizaciji Telekoma još 2005. godine, koju je VDT Vesna Medenica odbacila na osnovu „ekspertskog“ mišljenja prof. EF Vujice Lazovića i Miodraga Jovovića i prof. Univerziteta UNION iz Beograda Nebojše Šarkića, cijenim da je svrsishodno ukazati šta je država Crna Gora trebala da uradi kako bi uspješno sprovela krivični postupak protiv Mila Đukanovića (i drugih) nakon američkog sporazuma iz decembra 2011. godine.

Američki Deferred Prosecution Agreement (DPA) i prateća Criminal Information sa Statement of Facts predstavljali su izuzetno jak dokazni materijal – detaljan opis šeme lažnih ugovora, plaćanja od oko 7–9 miliona eura/dolara preko posrednika, lažnog knjigovodstva i namjere da se utiče na crnogorske zvaničnike radi povoljne privatizacije Telekoma Crne Gore 2005. godine. Ovo je bila zlatna prilika koju su mnoge zemlje iskoristile, a Crna Gora nije.
Šta je trebalo uraditi odmah (decembar 2011 – 2012. godina)

Formirati specijalni istražni tim odmah: Odmah po objavi američkog sporazuma (29. decembar 2011) trebalo je formirati dedicated task force unutar Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) ili Vrhovnog državnog tužilaštva. Tim bi činili najiskusniji tužioci za korupciju, finansijski istražitelji, forenzičari i eventualno međunarodni savjetnici. Nije smjelo biti „čekanja da se vidi šta će biti“.

Odmah pokrenuti formalni zahtjev za međunarodnu pravnu pomoć (MLAT ili sličan mehanizam): Crna Gora je trebala odmah (u roku od nekoliko sedmica) uputiti formalni zahtjev američkom DOJ-u za potpuni dokazni materijal: sve dokumente iz istrage, izjave svjedoka, bankarske tragove, komunikaciju menadžera Magyar Telekoma i detalje o posrednicima i krajnjim primaocima mita.

Američki DOJ u FCPA slučajevima obično dobrovoljno dijeli dokaze sa pogođenim zemljama jer im to pomaže u narativu borbe protiv korupcije. Kašnjenje do 2015. godine (kako se navodi u izvještajima) bilo je fatalno.

Pokrenuti domaću istragu paralelno sa zahtjevom za pomoć: Već na osnovu javno dostupnih informacija iz američkog saopštenja trebalo je otvoriti istragu protiv Đukanovića i drugih. Pokretanje formalne istrage ili podizanje krivične prijave u mnogim sistemima (uključujući crnogorski) prekida ili suspenduje tok zastare (član 124 Krivičnog zakonika Crne Gore i praksa).

Ključni pravni i proceduralni koraci

a) Ispravno računanje i prekid zastare
Iz kasnijih odluka Višeg suda (2026) vidimo da je za krivično djelo primanje mita apsolutna zastara trebala nastupiti tek 15. maja 2036. godine. To znači da je bilo dovoljno vremena. Trebalo je:

Precizno utvrditi datum počinjenja djela (2004–2005) i trenutak kada je zastara počela teći.

Koristiti mehanizme prekida zastare: pokretanje MLA postupka sa SAD-om, podizanje krivične prijave ili druge procesne radnje.

Ako je postojala sumnja u rokove – tražiti hitno mišljenje Višeg suda ili Ustavnog suda još 2012–2013. godine.

b) Široka paleta krivičnih djela
Pored primanja mita, trebalo je teretiti za: zloupotrebu službenog položaja, stvaranje kriminalne organizacije (ako postoje elementi), pranje novca i eventualno pomaganje u krivičnom djelu (za srodnike i saradnike).

c) Finansijska istraga i oduzimanje imovine
Paralelno sa krivičnim postupkom pokrenuti finansijsku istragu – pratiti tok novca od lažnih ugovora, identifikovati imovinu stečenu korupcijom i predložiti privremene mjere (zamrzavanje imovine). Ovo je često najjači pritisak.
Institucionalni i politički preduslovi

Politička volja i nezavisnost tužilaštva: Najvažnije: tužilaštvo je moralo djelovati potpuno nezavisno od političkih struktura. Bilo kakav signal da se „ne dira bivši predsjednik“ ubija slučaj. U SAD-u smo vidjeli da se i protiv bivših visokih zvaničnika vode postupci kada postoji dovoljno dokaza.

Jačanje kapaciteta SDT-a: Dodijeliti dovoljno resursa (ljudi, novac, stručnjaci za finansijske istrage). Koristiti tehničku pomoć međunarodnih partnera (uključujući američke tužioce) za obuku i metodologiju vođenja složenih predmeta korupcije.

Saradnja sa drugim državama: Osim SAD-a – zahtjev Mađarskoj (Magyar Telekom), eventualno Kipru ili Grčkoj ako su posrednici bili tamo registrovani.

Šta se u praksi desilo i zašto je propalo

Dokumentacija je stigla relativno kasno (oko 2015), istraga je odugovlačena, a 2025. godine SDT je odbio prijave zbog zastare. Viši sud je kasnije utvrdio da zastara nije nastupila do 2036. za primanje mita. Ovo pokazuje da je kašnjenje bilo odlučujuće.

Glavni razlozi propusta:

Predugo čekanje na američke dokumente bez paralelne domaće akcije.

Nedostatak političke volje ili strah od „jakih“ meta.

Proceduralne greške u računanju zastare.

Nedovoljna brzina i kapacitet tužilaštva za složene međunarodne predmete.

Korupcija u samom tužilaštvu. Neko je uzeo velike pare od Đukanovića da slučaj propadne zastarom.

Zaključak i preporuke za budućnost

Država Crna Gora je imala sve uslove da vodi uspješan postupak protiv Đukanovića i drugih nakon američkog sporazuma 2011. godine. Ključ je bio brzina, formalno pokretanje postupka odmah i efikasna međunarodna saradnja.

Šta bi trebalo uraditi u sličnim slučajevima ubuduće:

Odmah po saznanju za strani sporazum – formirati task force i uputiti MLAT zahtjev.

Pokrenuti domaću istragu paralelno, a ne nakon.

Koristiti sve mehanizme prekida zastare.

Osigurati potpunu institucionalnu nezavisnost tužilaštva.

Razmotriti zakonodavne izmjene za produženje ili poseban tretman zastare u slučajevima visoke korupcije (kao što UNCAC preporučuje).

Američki sporazum je bio snažan katalizator, ali bez brze i odlučne domaće reakcije on je ostao samo „strani papir“.

Ako su bivši tužioci Medenica, Čarapić, Stanković i Katnić bili u strahu od Đukanovića koji je od 2005. do 2020. potpuno kontrolisao i tužilaštvo i sudove, nakon pada sa vlasti 2020. godine ti argumenti ne stoje. Nastavak istog odnosa tužilaštva i sudova, tj. zaštite Đukanovića od krivične odgovornosti se, poslije 2020. godine, može razumjeti samo kao rezultat obimne koruptivne šeme u kojoj su čelni ljudi tužilaštva i SPO pristali da štite Đukanovića u zamjenu za novac.

Po svemu sudeći, osim oživljavanja „eutanaziranog“ slučaja korupcije u privatizaciji Telekoma, moraće se u budućnosti otvoriti i istraga o krivičnoj odgovornosti čelnih ljudi tužilaštva i SPO oko korupcije zbog nastavka zataškavanja ovog slučaja visoke korupcije.