Podgorica je jedini Glavni grad u Evropi bez muzeja savremene umjetnosti.
Usljed ovoga, akademski slikar Bratislav Medojević iz Podgorice je, pozdravljajući oduzimanje stare zgrade Vlade Crne Gore partijama, uputio inicijativu 42. Vladi Zdravka Krivokapića da se izvrši prenamjena ovog zdanja – da su u nju premjesti postojeći Centar savremene umjetnosti Crne Gore iz ljetnjikovca Petrovića i da se svrha ovog centra preinači od centra u muzej savremene umjetnosti.
Ova inicijativa, ipak, nije postigla željeni rezultat. Ona je upućena Vladi Crne Gore, prije svega tadašnjem potpredsjedniku Vlade Dritanu Abazoviću i predsjedniku pomenute Zdravku Krivokapiću, juna mjeseca prošle godine.
Iako je ta Vlada inicijalno pokazivala razumijevanja za ovaj predlog, navodeći u zvaničnom odgovoru da je “inicijativa opravdana”, odlučila se da ipak sprovede jednu „jeftinu varijantu“ ove ideje u djelo – umjesto premještanja u nove prostorije, koje svojim položajem i prostornim kapacitetom omogućavaju nesmetan rad – doći će samo do promjene naziva „Centra savremene umjetnosti“ u „Muzej savremene umjetnosti“. Ovo nije iznuđeno rješenje, već jeftini pokušaj hinjenja posvećenosti kulturi, piše portal Zrcalo.
Ovim povodom, harfistkinja Milica Kankaraš za Borbu kaže da ministarka kulture, Maša Vlaović, pokušava da prekrši sve zakonske procedure i silom na sramotu ugasi Centar savremene umjetnosti.
„Svako ministarstvo je u obavezi da ima Strategiju razvoja, tj. u ovom slučaju Nacionalni plan razvoja kulture. Mi ga nemamo već dvije godine jer osobe koje plaćamo u tom ministarstvu ne umiju ili neće da rade svoj posao. Tek kada se usvoji Nacionalni plan razvoja kulture slijedi izrada Zakona o Muzeju savremene umjetnosti i čitav niz priprema koje se sprovode godinama, čak i decenijama“, kazala je Kankaraš u izjavi za naš portal.
Kako Kankaraš navodi. Ministarstvo kulture u tehničkom mandatu je preskočilo sve te korake i, što je najgore, ponašaju se kao da stručna javnost u Crnoj Gori ne postoji.
„Nijesu se konsultovali ni sa Centrom savremene umjetnosti i čak su išli toliko daleko da su prijetili direktorici Centra savremene umjetnosti jer je u medijima rekla istinu a to je da Crna Gora mora prvo imati objekat koji odgovara potrebama Muzeja savremene umjetnosti i konsultovati se sa stručnom javnošću za prirpemu ovako kapitalnog projekta u kulturi“, kazala je ona za naš portal.
Problematika oko ovog pitanja je itekako kompleksna imavši u obzir da su u staru zgradu Vlade trebala da se „presele“ državna tužilaštva Crne Gore.
Vrativši se na problematiku oko Centra savremene umjetnosti, čiji predstavnici predlažu da se Centar izmjesti u zgradu stare Vlade, mora se naglasiti da su prostorije sadašnjeg Centra savremene umjetnosti smještene u dvorac Petrovića na Kruševcu, i njemu je silom tadašnjih prilika pripao bogati fundus Galerije Nesvrstanih naroda. Danas Ljetnjikovac Petrovića sam po sebi nije dovoljno velik da se obezbijedi za jedan ozbiljniji muzej, tim prije što su kapaciteti Centra savremene umjetnosti suženi kako je jedan dio dvorca ustupljen princu Nikoli II Petroviću, praunuku kralja Nikole.
Po riječima Medojevića u ovom zdanju se nalazi veoma dragocjen fond eksponata iz čitavog svijeta.
„On godinama trune po budžacima te ustanove, nedostupan javnosti, jer ga nije moguće u cjelosti izložiti zbog malog prostora, koji je čak i sužen jer je Princu Nikoli Petroviću dodijeljen jedan dio tog prostora. Neke vrijedne eksponate iz tog fundusa nemaju ni vodeći muzeji svijeta.“, kaže Medojević.
U ovom trenutku, ti eksponati „trunu“ na potkrovlju ljetnjikovca Petrovića i pod hitno je potrebno naći im neko podobnije mjesto. Silom prilika stvoreni Centar savremene umjetnosti Crne Gore, kojem je pripala Galerija . Portal Zrcalo piše da je Vlada Crne Gore pustim preimenovanjem željela da se nadomjesti krupni strukralni propusti kako bi jedan prostor koji svojim kapacitetom ne može da podrži fond jednog savremenog muzeja a kamo li i galeriju nestvrstanih. U šablonskom stilu, ministarska Vlaović svoj postupak kiti predizbornim rječnikom po kojem:
„Muzej savremene umjetnosti je razvojna šansa Crne Gore i Glavnog grada Podgorice, koji ne predstavlja samo ustanovu usko stručne djelatnosti, već i potencijalno turistički atraktivnu lokaciju, i kao takav u savremenoj praksi može ostvariti puni doprinos i u oblasti kreativnih industrija“
Kao malo šta, ovaj postupak Vlade, tj. Ministarstva kulture, predstavlja jedno kasapljenje lijepe ideje koja im je poklonjena, piše Zrcalo.
Kankaraševa je prokomentarisala ovu situaciju i na pitanje zbog čega država ne želi ili ne može adekvatno da se pozabavi potrebama Centra, kazala da političari, generalno, ne razumiju da li se kultura jede ili pije, a tek ne razumiju šta je savremena umjetnost.
„Za vrijeme pandemije svim građanima je pružena makar jednokratna pomoć osim akademskim umjetnicima. Inače, novac koji je Vlada planirala za kulturu uvijek je bio na nivou statističke greške, i prije i nakon pandemije. S druge strane, partitokratija je uništila gotovo svaku instituciju u Crnoj Gori. Za direktore su imenovane politički podobne osobe a ne profesionalci koji imaju reference za određenu funkciju. Dakle, kombinacija neprosvećenosti, nebrige i partitokratije su uzrokovale gotovo sve probleme koje danas imamo. Upravo zbog toga smo došli u situaciju da o kulturi i sudbini Centra savremene umjetnosti odlučuju osobe koje nemaju pojma kakav je značaj te institucije. Kao građanki mi najviše smeta što premijer i ministarka kulture hoće da se bave ovakvim krupnim projektom nakon što im je suštinski oborena Vlada. Nemaju većinsku podršku i umjesto da rade na prirpemi sledećih parlamentarnih izbora oni nam se rugaju pokušavajući silom na sramotu da ugase Centar savremene umjetnosti. Premijer je svjestan da su potrebne godine da bi se izgradila odnosno pripremila jedna institucija u oblasti kulture ali ga nije briga što umjetnici neće imati galerijski prostor u kom bi izlagali svoje radove sledećih nekoliko godina. Neka svi umjetnici obustave svoj rad na nekoliko godina da bi Dritan i Maša nahranili svoj ego i zaposlili nekoliko svojih poslušnika“, podvlači Kankaraš.
Akademski slikar, Bratislav Medojević predložio je da se bivša zgrada Vlade ustupi Ministarstvu kulture za potrebe Muzeja savremene umjetnosti. On je taj predlog uputio 42. Vladi kada su iz tog objekta izmješteni DPS i SDP.
Lokacija je, svakako, atraktivna i posjeduje sve elemente za takvu instituciju.
Kankaraš je za Borbu navela da je ovaj predlog takođe i vrlo ekonomičan jer Crna Gora ima hronični nedostatak bolnica i škola i adaptacijom ovog prostora napravila bi se višemilionska ušteda koja bi mogla biti usmjerena tamo gdje je zaista neophodno.
„Tužilaštva kojima nedostaje prostor bi mogla biti smještena u novoj zgradi CANU koju ste pomenuli. Tu bi takođe mogla biti Palata pravde za koju nismo definisali prostorije. Nažalost, aktuelnom premijeru ne smeta što se bolnice urušavaju, što građani preko SMS poruka liječe bolesnu đecu i što je srušena škola ‘’Vladimir Nazor’’. Zainatio se da napravi zgradu Muzeja savremene umjetnosti…“, kazala je Kankaraš za Borbu.
Pomenuta zgrada CANU, a građani Podgorice su upoznati, se gradi bezmalo desetak godina, i iako je naizgled završena, još uvijek nije u funkciji.
Rješenje za ovu problematiku svakako postoji, iako postoje najave da će Vlada uložiti sredstva u izgradnju potpuno novog zdanja. Ukoliko već postoji zgrada koja je „pri kraju“, zašto je ne iskoristiti?
Svakako su potrebe Centra za savremene umjetnosti pitanje kojem će Vlada morati jednog dana da se okrene, a korišćenje stare zgrade Vlade suštinski i nije loše rješenje za potrebe Centra.
Ona, kao djelo arhitekte Radoslava Zekovića iz 1965. godine i sama po sebi već ima status istaknutog djela arhitekture na prostoru Crne Gore. Ambijent u kojem je smještena, za razliku od brojnih djelova obale Morače duž Podgorice, nekim čudom je sačuvana od devastirajućih poduhvata građevinskih preduzimača koji javni prostor uzimaju kao privatni resurs. Takođe ulogu igra i neposredna blizina jedinstvene arhitekture hotela Podgorica i SC „Morača“ kao i Kruševac, Bulevar Revolucije i Rimski trg dok je centar svega na 15 do 20 minuta hoda. Ovim bi se oplemenio i uvezao u jednu kulturnu cjelinu cio jedan dio grada. Po Medojeviću, ovdje nije kraj kreativnog potencijala ovog zdanja:
„Staro zdanje Vlade ima i sale koje mogu poslužiti za predavanja, promocije, pozorišne predstave i druge kulturne manifestacije. U njoj postoji kuhinja sa pratećim salama, koja takođe u tom kompleksu umjetnosti, služi da se posjetioci odmore, ugovaraju sastanke, okupljaju na polju kulture iz svih krajeva svijeta“, tvrdi on.
Ovaj čin bi svakako imao i simboličnu vrijednost jer bi se ovakvom transformacijom dao mig da je došlo jedno drugačije vrijeme za crnogorsku kulturu.
Portal Zrcalo piše da bi se time dalo na znanje da je došao kraj vječitim serdarima i vojvodama, koji su želeći da “dokažu” talenat u vlastitoj mediokritetnosti materijalnim okolnostima onemogućavali rad darovitijim kolegama zbog čega je opšte stanje umjetnosti trpjelo.
Medojević, pak, navodi da nije smisao u tome već da je potrebno kulturu i umjetnost vratiti na svoje mjesto.
„Pogotovo posle katastrofe koju je baš u tim oblastima napravila prošla vlast, tako da se i likovna umjetost Crne Gore, koja se visoko cijenila, sroza na najgore grane. (Samo su njini agilni aktivisti mogli biti poznati umjetnici, dok se svim drugim onemogućavalo da se i bave tim.)“, tvrdi Medojević.
Kankaraš, na pitanje da li očekuje od Vlade da promijeni svoj stav i da im izađe u susret ipak tvrdi da ne očekuje ništa od osoba koje nemaju pojma šta je introspekcija.
„Svojim postupcima nam iznova i iznova dokazuju da obnašaju funkcije kojima nijesu dorasli ni moralno ni profesionalno. Samo se nadam da će na sledećim izborima biti izabrana Vlada koja će poništiti sve ove sramne odluke 43. Vlade, počevši od koncesije za hidroelektranu na Komarnici do ovog pokušaja da se kompletna moderna umjetnička scena ugasi na nekoliko godina da bi političari mogli zaposliti nekoliko svojih ‘’po dubini’’ da ne rade ništa i primaju platu od građana za taj nerad.
Sramno izvrtanje teza harfistkinje. Očito je da deo NVO sektora ne može da prihvati aktivnu ulogu ministarstva jer time prestaje njihova „važnost“ i uloga „komesara“ koju neprestano pokušavaju da održe. Neverovatno je koliko je nekoliko žena i muškaraca spremno da ide protiv javnog dobra Crne Gore zarad sopstvene pozicije. Neverovatno.