Ni nedelju dana nije prošlo od predsedničkih izbora u Crnoj Gori, a novi šef države Jakov Milatović već je više puta izdeklamovao NATO agendu koju će dosljedno da primjenjuje: podržava nezavisno Kosovo*, poštovaće i uvodiće sve sankcije Rusiji, optužuje Srbe za takozvani genocid u Srebrenici, aplaudira ulasku Finske u zapadnu vojnu alijansu…
Još nije ni zvanično preuzeo funkciju predsjednika, još nije ni preuzeo fotelju od Mila Đukanovića, još nije ni zadužio pečat i predsjedničku limuzinu, a već je štreberski i revnosno pojurio da, kao pokvarena ploča, svakodnevno ponavlja evroatlansku mantru.
Je li ovo iko očekivao?
Da budemo iskreni, teško da je iko očekivao da će Crna Gora poslije velike pobjede nad višedecenijskim autokratom da promijeni državni kurs.
Teško da je iko očekivao da će u Crnoj Gori, kao zemlji koja je u čvrstom NATO zagrljaju, da se uopšte i razmatra otpriznanje Kosova.
Niko nije ni pomislio da će smjena Mila označiti i zaokret zemlje prema drugim geopolitičkim polovima i da će iko zvanično da predloži ukidanje besmislenih sankcija Rusiji.
Niko nije vjerovao i da će novi predsjednik koga su masovno podržali građani Crne Gore srpske nacionalnosti da se suprotstavi užasnoj zapadnoj paradigmi Srebrenice protiv Srba.
Ali, teško da postoji neko ko je prošle nedjelje uveče, dok su Jakovljevu pobjedu slavili masovno građani i svi opozicioni politički lideri, predvidio da će novi predsjednik toliko ofanzivno i poltronski da se dan za danom sve više i eksplicitnije dodvorava zapadnim „gospodarima“.
Teško da je Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske, mogao da pomisli da će Jakov, koga je podržao na predsjedničkim izborima protiv Mila, samo nekoliko dana poslije zatvaranja birališta da lupi žig Srbima da su počinili genocid u Srebrenici.
Teško da je iko očekivao baš ovoliki stepen udvorištva.
BITKA NIJE POČELA, A MECI ISPALJENI
Ne znamo da li je riječ o zanesenosti, strahu, političkom neiskustvu, preuzetim obavezama ili ispunjavanju naređenja iz zapadnih kabineta, ali novi predsjednik Crne Gore Jakov Milatović ispalio je sve svoje metke dok bitka još nije ni počela.
Već u prvoj, uvodnoj epizodi, otkrio je sve karte, izbiflao sve dobro naučene poruke, izbacio na talon sve adute, pokazao koliko mu je čvrsta politička kičma, dokazao da je dobro naučio lekciju, izrecitovao doslovno svima poznatu pesmicu…
I možda to tako i mora u situaciji u kojoj je Crna Gora. Možda i ne znamo koliki manevar uopšte imaju tamošnji političari, možda ne možemo ni da zamislimo koliko je ograničena sloboda odlučivanja vladajućih lidera u balkanskoj NATO zemlji. Možda ne možemo da dokučimo kako izgledaju prvi razgovori sa zapadnim ambasadorima…
LEKCIJA I ZA SRBIJU
Ali, i na primjeru velike pobjede Jakova Milatovića i svemu što je slijedilo, možemo da naučimo koliko je bitno kad država, kao što je Srbija, ima samostalnost i nezavisnost u ovom novom geopolitičkom ludilu.
Možemo na ovom primeru da shvatimo koliko je istorijski važno što država Srbija uspijeva već više od godinu dana totalitarnog zapadnog rata protiv Rusije da očuva svoju politiku.
Možemo možda da razumijemo koliko je danas, u vrijeme globalnog cunamija, teško Srbiji da se bori za odbranu Kosova i Metohije u okvirima svoje državne teritorije.
Možemo samo da naslutimo kako je igrati u ovom balkanskom grotlu, a ne ponavljati svakodnevno tačno formulisane poruke Lajčaka, Borelja, Hila, Eskobara.
Ne znamo da li je Jakov Milatović u prvih nedelju dana uopšte mogao, odvažnije, bolje, drskije i drugačije.
Znamo da je Srbija, u odnosu na tu evroatlantsku klaustrofobičnu zadatost, ipak zemlja koja na svjetskoj šahovskoj tabli, može samostalno da povlači poteze. Da diše i igra.
Neka ti je srećno, Jakove!
(Sputnjik – Predrag Vasiljević)
A šta se ocekivalo ?.
Banana drzava ne radja junake !.
Polteonstvo je najunosnija zarad u sve crnjoj gori !.
Sad će glasati za Drpsinu sa Milovog univerziteta. Ona nije dobila, izbori moraju ponovo, ako ćemo pošteno…
Ovo je najdrastičniji dokaz da Srbi nemaju političke predstavnike u Crnoj Gori, već moraju da glasaju “i za crnog đavola“, protiv Mila.
Dobro podgojeni, samoproklamovani predstavnici srpskog naroda u Crnoj Gori, oličenje su političke inkompetencije i totalne odvojenosti od naroda, za koji tvrde da zastupaju, a koji je, narod dakle, gladan i obespravljen. Ne zna se šta je bilo odvratnije u kampanji – ili izjava da će navijati protiv Srbije, za Crnu Goru, ili puštanje pederskog balona, ili maženje sa Milom u onoj užasnoj emisiji.
Ta elita živi podjednako dobro kao depesovci, i utoliko izazivaju veći odium kod naroda.
I takav kakav je, Jakov je opet najbolji izlaz u ovom trenutku. Visoko je obrazovan i inteligentan, a to što je politički nerazvijen, a ljudski dosta skučen, opet je bolje nego da je hohštapler poput Spajića. Lično je pošten za razliku od “Spajdermena“.
Srbi, kad bi imali pismene političare, napravili bi haos na predstojećim parlamentarnim izborima, međutim, sa “trilingom“ Mandić, Knežević, Medojević osuđeni su na propast. Oni su naučeni da gube, a da uprkos tome ne snose odgovornost i žive u izobilju.
Ne zanosite se. PES je novi dps. Vjerujem da če vrlo brzo u koaliciju.
U cemu je razlika izmedju Jakova i Dfa. On bar nije licemjer,stoji iza ovoga,a ovi lazni predstavnici srba stavljaju morotorijum na sva bitna pitanja(do kad) da bi bili prihvatljivi zapadu i usli u vlast. Ko je gori onda…
Objavite komentar ne bidite selektivni…
Ni vi iz „borbe“nijeste mislili da ce vas poslodavac vucic izdati nasu svijetu Zemlju ,pa sotona izdade ,a vi ga i dalje podrzavate i pokusavate da ga opravdate .
Ovaj komentar sigurno nije napisao srbin. A ako je srbin onda ništa ne razumije.
U pravu je moj kum iz Novog Sada kada kaze da nema gorih ljudi od onih iz Crne Gore pa kako god da se izjasnjavaju.