Srbija godinu dana poslije 15. marta: Blokaderi-studenti prijetili Vučiću rušenjem i likvidacijom, a završili u političkom šah-matu

U politici, kao i u šahu, pobjedu ne odnosi onaj ko pravi najviše buke oko table, već onaj ko strpljivo pomjera figure i čeka trenutak kada će protivnik sam napraviti kobnu grešku. Upravo tako danas izgleda politička slika Srbije, godinu dana nakon 15. marta 2025. godine – dana kada su blokaderi i studentski pokret vjerovali da je trenutak da se politička tabla prevrne.

U tom trenutku činilo se da energija ulice može da promijeni političku dinamiku. Parole su bile glasne, prijetnje još glasnije. Govorilo se o „rušenju“, o „dinstanju“, o obračunu sa predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem. Neki su otišli i korak dalje – prizivajući čak i nasilje, likvidaciju, krvavi epilog političkog sukoba.

Međutim, politika nije protestna bina. Politika je mnogo bliža šahovskoj tabli.

A na toj tabli Vučić je, pokazalo se, igrao partiju mnogo duže i mnogo strpljivije nego što su njegovi protivnici mogli da pretpostave.

Otvaranje: buka bez strategije

Prva faza političke partije poslije 15. marta ličila je na loše odigrano šahovsko otvaranje. Protivnici vlasti su izveli sve figure odjednom – proteste, blokade, medijske kampanje, pozive na rušenje sistema. Međutim, u toj buci nedostajala je ključna stvar: strategija.

U šahu, kao i u politici, nije dovoljno izvesti figure. Potrebno je znati gdje one idu.

Blokaderi su imali energiju, ali nijesu imali plan. Imali su parole, ali nijesu imali politički projekat. Imali su galamu, ali nijesu imali poteze.

I upravo u tom trenutku počinje razlika između ulične politike i državničke strategije.

Sredina partije: strpljenje kao oružje

Dok su protivnici vjerovali da će pritisak srušiti vlast, Vučić je izabrao potpuno drugačiju taktiku – defanzivu.

U šahu, defanziva nije slabost. Ona je često najopasnija forma napada. Jer dok protivnik juri naprijed, on ostavlja praznine na tabli.

Vučić je upravo to čekao.

Nije odgovarao na svaku provokaciju. Nije reagovao na svaku političku buku. Umjesto toga, puštao je da se protivnici sami zapetljaju u sopstvene poteze.

A oni su to, na kraju, i učinili.

Energetski naboj protesta počeo je da slabi. Pokret koji je izgledao monolitno počeo je da se dijeli. Jedni su tražili radikalizaciju, drugi povratak u institucije, treći su shvatili da iza velikih parola ne stoji ozbiljna politička infrastruktura.

U šahovskom jeziku – protivnik je počeo da gubi koordinaciju figura.

Greška koja odlučuje partiju

Svaka šahovska partija ima trenutak kada jedan pogrešan potez odluči sve. U politici taj trenutak često dolazi kroz pretjerivanje.

Blokaderski pokret je upravo tu napravio ključnu grešku. Umjesto da svoju energiju pretvori u politički program, on je nastavio da živi od parole do parole.

Prijetnje, uvrede, radikalna retorika i pozivi na obračun počeli su da odbijaju širi dio javnosti. Ono što je u početku izgledalo kao bunt, počelo je da liči na političku improvizaciju.

A improvizacija je najbrži put do poraza.

Završnica: šah-mat bez velikog napada

Najzanimljiviji dio ove političke partije jeste činjenica da završni potez nije došao kroz spektakularni napad.

U šahu se često dešava da partija bude završena gotovo tiho – protivnik shvati da nema poteza.

Upravo to se dogodilo i ovdje.

Godinu dana kasnije, blokaderski pokret je izgubio momentum. Energija je potrošena, politička infrastruktura nije izgrađena, a javnost se vratila svakodnevnim temama.

Vučić je, sa druge strane, ostao na tabli. Čak i u jačoj poziciji nego prije.

Lekcija jedne političke partije

Politika nije revolucija na društvenim mrežama. Nije ni jednodnevni protest. Politika je dug proces u kojem se svaka figura pomjera sa razlogom.

Upravo zato ozbiljna politika ne počiva na vici, galami i prijetnjama. Ona počiva na strategiji, planu i strpljenju.

U toj razlici između buke i strategije krije se odgovor na pitanje šta se dogodilo godinu dana poslije 15. marta.

Blokaderi su mislili da igraju brzu partiju. Vučić je igrao dug šah.

I na kraju – tabla je ostala ista, ali su figure promijenile mjesta.

Protivnici su krenuli u napad vjerujući da je mat blizu.

A završili su kao protivnik koji shvati da je kralj ostao bez poteza.

Politički šah-mat.