Piše: Luka Radonjić
“Srbi koji žive u Crnoj Gori, imaju maticu koja je Crna Gora. Nije nikako Beograd i nikad nije bila Beograd.” (Zdravko Krivokapić, Premijerski sat, Skupština CG)
Krivokapiću, prvo, opšte je mišljenje da Vi kao premijer prve post- autokratske vlade, imate važnije obaveze, kao što je demokratizacija društva, reforme u pravosuđu, policiji, obračun sa korupcijom, sređivanje izbornog zakonodavstva, biračkog spiska, rešavanje pitanja državljanstva ljudima koji ovdje žive decenijama i mnoge druge. Dakle, imate važnije obaveze, zbog kojih je Vaša tzv. ekspertska vlada dobila mandat, nego da nama Srbima u Crnoj Gori objašnjavate šta nam je matica.
Drugo, Vi ste se nakon izbora, jasno i javno izjasnili da ste Crnogorac. I to, kako ste kazali, 100%, 200%, koliko god i što god to značilo. Pa nama Srbima Vaše mišljenje na naše matice, nije od neke važnosti, da ne kažem da nam uopšte nije važno. Ali s obzirom na to da ste još uvijek premijer, bilo bi korisnije da ste svom ministru vanjskih poslova javno skrenuli pažnju na, blago rečeno, neprimjereno ponašanje, kada je tokom svoje nedavne izjave nas Srbe u Crnoj Gori oslovio sa “crnogorski građani srpskog nacionalnog predznaka”. A ne bi bilo loše i duhu političke kulture da ste u ime Vlade uputili izvinjenje srpskom narodu zbog takvog postupka Vašeg ministra.
Treće, kada se u ovom kontekstu u kojem se govori, koristi izraz “matica”, ono se može odnositi na zemlju (ono što zovemo otaždbinom) i na državu, kao na jedan međunarodno – pravno i ustavno definisanu teritorijalnu cjelinu. Kad je u pitanju otadžbina, da li ćemo mi za maticu smatrati Prizren, Ohrid, Podgoricu, Cetinje, Boku, Banja Luku, Karlovce, Beograd ili hoćemo sve to zajedno, to je, Krivokapiću, naša stvar. Srpska stvar. Na primjer, Kralj Nikola kaže u pjesmi “Onamo, namo da viđu Prizren, ta to je moje, doma ću doć”. On je, dakle, dolazak u Prizren vidio kao povratak kući, matici, majki. A kada je u pitanju država… Od ustava, definisanja identiteta, preko vladajućih politika, ideologija, sve do političkih prilika, diskriminacija, represija, minulih decenija se za Crnu Goru, koju dio njenih građana prepoznaje kao “Eviva Montenegro!”, nije moglo kazati da je prema srpskom narodu bila majka. Pa je isti nije mogao ni doživljavati kao maticu, jer nije samo pitanje odnosa naroda prema državi već i države prema narodu. Kad su pitanju Ustav i zakoni, mi smo u tome daleko uredniji nego što su mnogi koji glasno pjevaju himnu, mnogi koji su debelo od te “matice”, naplatili tu “ljubav”.
Takođe, Krivokapiću, Vaš ministar kaže nedavno da “crnogorski građani srpskog nacionalnog predznaka nisu briga Srbije”. Ako imamo u vidu da među njima ima desetine hiljada onih kojima država Crna Gora neće da riješi pitanje državljnstva, ne da im ga, itd, čija onda da budu briga? I na tom primjeru, Krivokapiću, kao što vidite, pokazuje se da imate važnijih obaveza. Provjerite Vi kakve ste obaveze preuzeli, da li imate podršku u parlamentu, šta će te sa tim, itd. A šta je naša otadžbina, gdje se ona sve prostire, šta sve podradzumijevaju Srbi pod “matica”, o tome ćemo odlučivati mi. Nema potrebe da nas učite. Mi znamo ko smo.
