Sramne kritike MUP-u od strane bivšeg predsjednika: Možda mu je policija valjala kad su direktori švercovali cigarete?

Objava bišveg predsjednika države i šefa DPS-a iz sijenke Mila Đukanovića izazvala je buru u crnogorskoj javnosti. Brojne kritike upućene su na Đukanovićev račun a dominantno su se ticale toga da je Đukanović taj koji je proizveo sve podjele i svo zlo u Crnoj Gori.

Međutim, sa druge strane, interesantnija je njegova kritika Ministarstvu unutrašnjih poslova i Upravi policije gdje je osudio njihov rad i sve prebacio na politički teren.

„Dok su čelnici MUP-a i UP držali nemušte presove, ubica je praktično iza njihovih leđa nastavljao svoj krvavi pir, a mi iz regionalnih medija  saznavali šta se zbilo i šta se događa na Cetinju. Nesnađeni, nijesu satima bili u stanju ni mrtve da prebroje, dok su saopštavali da se i Vojska podiže na jednog pomahnitalog ubicu. Odgovornost je višestruka, i mora u najkraćem roku biti utvrđena i personalizovana. Ne može i ne smije biti zataškana nikakvim ishitrenim mjerama Vlade i praznorječivim žalopojkama koje smo imali prilike da slušamo već u prvim nastupima najodgovornijih“, napisao je Đukanović.

Mnogo toga bi moglo da bude sporno u njegovoj izjavi. Pored činjenice da niko nije mogao da predvidi pomenuti masakar, te da je Uprava policije svakako mogla bolje da djeluje, neosnovane su izjave bivšeg predsjednika da dok su čelnici MUP-a i Uprave policije držali nemušte presove, ubica je nastavljao svoj krvavi pir. Jasno se iz policijskog presa čulo da u momentu dolaska specijalnih snaga na Cetinje više nije bilo ubistava te da su sa svim raspoloživim sredstvima tražili ubice.

S tim u vezi postavlja se i pitanje – kakva bi to policija odgovarala Đukanoviću i je li to ona policija koja je 30 godina čuvala njega i njegove partijske drugove u, kako ga je tadašnja opozicija optuživala, poslovima šverca cigareta? Naravno da se mora postaviti pitanje je li to policija čiji su direktori tokom Đukanovićevog režima, po sopstvenom priznanju švercovali cigarete?

Podsjetimo, dva direktora policije koji su djelovali u toku Đukanovićevog režima Slavko Stojanović i Veselin Veljović nalaze se pod optužnicama za učešće u kriminalnim organizacijama koje su švercovale cigarete.

Slavko Stojanović septembra prošle godine priznao je da je učestvovao u švercu cigareta i kazao da je bio pozvan od strane prijatelja koji mu je, koliko se sjeća, rekao da je zaustavljen kamion sa cigaretama i zamolio ga da mu pomogne jer je u pitanju čast njegove porodice.

„Shvatio sam da se radi o nedozvoljenom prevozu. Ja sam osjetio ljudsku potrebu da pomognem, ne sagledavajući posljedice“, kazao je svojevremeno Stojanović.

Dodao je da je tada bio pod pritiskom zbog složene bezbjednosne situacije i da nije racionalno razmišljao.

„Tih dana ubijen je eksplozivom Dražen Čađenović. Imali smo podatak da se Čađenoviću priprema likvidacija, praćen je ali ga je pratnja izgubila i ubijen je. Živim u City kvartu, gdje sam osjetio tu eksploziju. To je uticalo na mene“, izjavio je Stojanović dodajući da se desilo i ubistvo u kojem je stradao i Jovanović.

On je naglasio da se iskreno kaje zbog odluke koju je donio olako, neopravdavajući sebe. „Smatrao sam da bilo koja nevina žrtva nije vrijedna moje funkcije i dao sam ostavku“, naglasio je on.

Takođe, i drugi direktor Uprave policije Veselin Veljović se tereti da je 2020. godine postao pripadnik kriminalne organizacije koju je 2018. godine formirao Aleksandar Mrkić radi šverca cigareta i pranja novca.

Optužnica je podignuta i protiv Aleksandra Mrkića, Veselina Veljovića, Arsenija Kalezića, Muja Nikočevića, Nikole Mrkića, Željka Bulatovića, Dušice Bulatović, Predraga Veljića, Borislava Lečića, Nemanje Anđelkovića, Gorana Gluščevića, Nikole Bačilovića, Sadiga Elnagara, Nikole Bubanje i Stefana Bubanje.

Veljović je na ročištu za potvrđivanje optužnice negirao krivicu navodeći da smatra da se radi o političko-policijskom progonu, te da zna ko je nalogodavac.

Stupci crne hronike popunjeni kriminalcima-policajcima: Je li to policija koju Đukanović želi?

Kako su građani mogli da svjedoče tokom čitave prošle godine, stupci crne hronike u medijima bili su ispunjeni hapšenjima koja su „lomila“ kriminalnu organizaciju koja se bavila švercom cigareta.

Takođe, javnost se može prisjetiti i djelovanja policije Mila Đukanovića koja je od 2015. godine pa sve do 2020. „pendrečila“ građane Crne Gore koji su mirno protestovali buneći se protiv Đukanovićevog režima. Očigledno je da samo partijska policija odgovara bivšem predsjedniku DPS-a te bi jako interesantno bilo da se vratimo u prošlost i da priupitamo Đukanovića – zašto tada između ostalog nije reagovao jer bi šef jedne države valjda trebao da zna da se ovakvi mutni poslovi rade u policiji? Ili je možda on sam bio njihov dio – postavlja se pitanje…