Dok se na sjeveru Evrope, oko Grenlanda, lome ozbiljna geopolitička pitanja koja direktno zadiru u budućnost NATO-a, bezbjednosnu arhitekturu Zapada i odnose velikih sila, Crna Gora – punopravna članica Alijanse – ostaje u potpunoj tišini. Premijer Milojko Spajić i predsjednik države Jakov Milatović nijesu se oglasili ni jednom riječju o dešavanjima koja mogu imati dugoročne posljedice po savez čiji smo dio i za koji godišnje izdvajamo milionska sredstva iz državnog budžeta.

Grenland danas nije periferna tema. On je geostrateška tačka na kojoj se prelamaju interesi Sjedinjenih Američkih Država, NATO-a, Rusije i Kine. Riječ je o prostoru koji postaje ključan za kontrolu Arktika, novih pomorskih ruta, vojnih instalacija i energetskih resursa. Upravo tu se testira jedinstvo i kapacitet NATO-a da odgovori na promijenjene bezbjednosne izazove. U takvim okolnostima, ćutanje članice Saveza nije neutralna pozicija – ono je signal političke nevidljivosti.

Posebno je problematično što Crna Gora NATO članstvo često koristi kao argument unutrašnje političke stabilnosti i međunarodne vjerodostojnosti, ali izostaje kada se otvore ozbiljna pitanja spoljne i bezbjednosne politike. Ako je NATO za Podgoricu samo budžetska stavka i simbolička karta za međunarodni legitimitet, onda se s pravom postavlja pitanje – da li mi uopšte razumijemo obaveze koje iz tog članstva proizilaze?

Premijer i predsjednik države imaju institucionalnu i političku obavezu da jasno artikulišu stav Crne Gore o pitanjima koja se tiču kolektivne bezbjednosti. Ne traži se spektakl niti svrstavanje, već minimum državničke odgovornosti: objašnjenje javnosti gdje se Crna Gora nalazi, šta podržava i kako vidi budućnost saveza kojem pripada. Tišina u ovom slučaju ne štiti interese države, već ih relativizuje.

Još je opasnije to što se ovakvim ponašanjem šalje poruka saveznicima da je Crna Gora pasivan akter, država koja formalno plaća članarinu, ali politički ne učestvuje u raspravama koje oblikuju bezbjednosni poredak. Takav pristup dugoročno slabi poziciju zemlje unutar NATO-a i svodi je na statističku kategoriju.

Ako se na Grenlandu danas lomi dio buduće arhitekture NATO-a, onda je opravdano pitati: gdje je Crna Gora u toj priči? I zašto oni koji vode državu smatraju da javnost ne zaslužuje odgovor na pitanje zašto ćute o temi koja se direktno tiče bezbjednosti, obaveza i novca svih građana?

U politici, kao i u diplomatiji, ćutanje rijetko ostaje bez posljedica. Posebno kada dolazi od onih koji su izabrani da govore u ime države.

Tagovi