Porast broja mjera tajnog nadzora u 2022. godini nije dao značajne rezultate u borbi protiv kriminala u Crnoj Gori.
Naime, državni tužioci su tokom prošle godine predložili 599 mjera tajnog nadzora, što je značajan porast u odnosu na 2021.
Međutim, samo u 26 slučajeva došlo se do dokaza na osnovu praćenja.
To je poražavajući podatak, s obzirom na broj „pogrešnih procjena“ koga treba nadzirati.
Kako se o mjerama tajnog nadzora i ranije polemisalo, što u smislu prednosti rasvjetljavanja krivičnih djela, što o njihovoj zloupotrebi, primjećuje se da mali broj njih dovodi do dokaza koji su potrebni za optuženje.
Da li informacije „cure“?
Odgovor zbog čega je tako trebalo da daju Državno tužilaštvo, kao i Tužilački savjet.
Ali, budući da je sistem „šupalj“, da informacije često „cure“ u javnost, logično je da do njih dolaze i kriminalci.
Stoga postoji mogućnost da se upravo u periodu kada su na mjerama praćena lica i „primire“, kako bi izbjegla procesuiranje.
Međunarodni partneri „završavaju posao“
U posljednje vrijeme, čini se, crnogorsko tužilaštvo ne bi moglo da funkcioniše bez pomoći međunarodnih partnera.
Velike akcije koje su sprovedene, a koje kroz sudske procese treba da dobiju epilog, bazirane su na „podršci sa strane“.
Da li je u pitanju politička ili institucionalna podrška, tek utisak javnosti je da se domaće tužilaštvo najmanje oslanja na svoje znanje.
Kada je u pitanju institucionalna pomoć, npr. EVROPOL-a, to je i razumljivo, ali ako dolaze iz političkih struktira, u vidu miješanja u unutrašnje stvari Crne Gore, to je problem koji treba da brine cijelo društvo.
