Da li je kriza unutar parlamentarne većine spontana, ili je riječ o koordinisanoj reakciji duboko ukorijenjenih struktura koje osjećaju da im se približava kraj nekažnjenosti, pitanje je koje postavljaju brojni građani Crne Gore. Upravo u trenutku kada ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović javno iznosi podatke o brutalnim likvidacijama sa političkom pozadinom – među kojima se pominje i ubistvo savjetnika nekadašnjeg predsjednika države Mila Đukanovića, Gorana Žugića – počinju da se „pale alarmi“ na svim nivoima sistema.
Prvo su opozicioni mediji krenuli u orkestriranu kampanju o tobožnjoj krizi vlasti, najavljujući izbore na jesen i raspad parlamentarne većine. Zatim slijedi novi udar: frakcionisanje unutar PES-a, gdje dio poslanika odbija da podrži zakone koje predlaže sopstvena Vlada. I sve to dolazi simptomatično – baš sada.
Ovo nije tema koja je neka novina u političkoj zbilji Crne Gore. Javnost može pamtiti kako je izgledala situacija kada se „stegla omča“ i ranijih puta, pa je dolazilo do velikih političkih turbulencija dok su neke mnogo važnije teme bile ostavljane po strani. Krajnje je i indikativno što se medijski napadi o „padu Vlade“ poklapaju sa informacijama da bi se uskoro mogao pojaviti i svjedok saradnik u ubistvima koja su potresala crnogorsku javnost bezmalo 25 godina.
U svemu ovome, premijer Spajić je svakako pod rastućim pritiskom, i to od svojih, dok ministar Šaranović djeluje kao da je „otvorio front“ koji mnogi ne žele. I dok se parlament sve više ponaša kao bojno polje interesa, istina o zločinima iz prošlosti pokušava da izađe na svjetlo dana.
Da li ćemo svjedočiti pravosudnoj katarzi ili ponovnom zakopavanju dokaza – zavisi od toga ko će ovu igru izdržati do kraja.
