Slučajno ili ne: Stoji li ista ruka iza protesta u Podgorici i Beogradu?

Takozvani studentski protest, na kojem je najmanje bilo studenta i za koji je pozivnice uručivala DPS-ova navijačka grupa, u nedelju ispred zgrade MUP-a neodoljivo podsjeća na blijedu kopiju okupljanja koje kroz Srbiju organizuje dio studenata-anarhista.

U prilog toj tvrdnji idu, razlog okupljanja, koreografija i poruke koje su odašiljali okupljeni na Bulevaru svetog Petra cetinjskog.

Kao formalni razlog okupljanja DPS-ovih pristaša, Drugofamilijaških građanista i neformalnih studenata Milovog fakulteta iz Donje Gorice poslužila je prvojanuarska krvava tragedija sa Cetinja, baš kao što je „pravdoljubivim“ studentima iz Srbije za proteste poslužila pogibija 15 osoba u padu nadstrešnice na novosadskoj željezničkoj stanici.

Pored krvi, koreografija prvo i drugofamilijaških antisrbima, je identična onim koje drugosrbijanski studenti ističu na svojim vannastavnim aktivnostima. Krvave ruke su uvezene i upotrijebljene na podgoričkom okupljanju, kako bi se aktuelna vlast predstavila ubicama 12 Cetinjana, na isti način na koji protestanti iz Srbije, potpomognuti opozicionim političarima i Šolakovim medijima, optužuju vlast u Srbiji za stradanje ljudi u Novom Sadu 1. novembra prošle godine.

Poruke koje su odašiljali protestanti iz dvije države su čisto političke prirode i svode na ostavke i stvaranje haosa koje bi inicijatori ovih događaja htjeli da iskoriste za promjenu vlasti.

Ako se ovome pridoda da se u podgoričke proteste uključila fantomska organizacija Arhiv javnih skupova koja je uz pomoć drona prebrojala 5.000 protestanata na Bulevaru svetog Petra cetinsjkog, na isti način na koji je na Trgu Slavija došla do brojke od 100.000 boraca za slobodu protiv Vučićeve „diktature“.

Takođe, treba istaći da su političke proteste za rušenje legitimno izabrane vlasti podržali Milo Đukanović i drugofamilijaški krugovi na čelu sa Šolakovim „Vijestima“. Isti društveno-politički akteri ovih dana su se vratili na domaće tlo i pokušavaju zloupotrebom cetinjske tragedije da doprinesu podizanju tenzija u društvu koje kao krajnji cilj imaju rušenje 44. Vlade i vraćanje na scenu one Crne Gore u kojoj će srbofobija opet biti jedina zagarantovana ideologija.

Agenda onih koji podržavaju snage koje se zalažu za rušenje vlasti u Srbiji i Crnoj Gori je izrazito antisrpska i stoga se sa pravom pitamo stoji li ista ruka iza tzv. studentskih prostesta u Podgorici i Beogradu?