Porodica Đure Švonje iz Stepanovićeva, koji je nastradao u nesreći na Željezničkoj stanici Novi Sad, oglasila se povodom nemilih incidenata i nereda na ulicama Srbije.
Njihov sin Romeo Švonja istakao je i apelovao da se smire strasti i da ne bude nasilja u subotu, 15. marta u državi, jer njihova porodica svakako neće podržati nikakvo nasilje, jer to nije način za rješavanje problema.
– Neophodno je da institucije rade, da država funkcioniše kako bi naše porodice dočekale pravdu, istakao je Švonja i dodao:
– Nije pristojno da se slavi i pjeva na ulicama, jer su zbog toga pogođene sve porodice. Ne želimo da niko koristi našu tragediju, kako bi sticao političke poene. Ostavite pokojne da mirno počivaju, neka se studenti vrate na fakultete, a institucije neka urade svoj posao – istakao je sin pokojnog Đure Švonje, Romeo Švonja čiji je otac nastradao u padu nadstrešnice na Železničkoj stanici u Novom Sadu 1. novembra prošle godine.
Podsjećamo, porodica Ruman oglasila se istim povodom.

Poruka sina nastradalog u nesreći sa nadstrešnicom poziv je na smirenost i pravdu kroz institucije, a ne kroz nasilje.
U situacijama koje izazivaju snažne emocije i društvene tenzije, važno je sačuvati dostojanstvo i fokusirati se na sistemska rešenja.
Apel da država treba da funkcioniše kako bi porodice dočekale pravdu ističe ključnu ulogu institucija u obezbeđivanju odgovornosti i pravde.
Ovo je podsetnik da je neophodno imati efikasne i transparentne mehanizme koji će garantovati odgovornost svih aktera u ovakvim tragedijama.
Reči sina nastradalog mogu doprineti smirivanju tenzija i sprečavanju eskalacije nezadovoljstva u nasilje, što je od presudne važnosti za očuvanje društvene stabilnosti.
Porodice žele pravdu za svoju mrtvu decu, a ne nasilje i nerede.
Ove porodice zaslužuju mir i spokoj. Njima ne treba da se neko iživljava nad grobovima njihovih najmilijih.
Ološi nemaju milosti ni prema porodicama nastradalih.
Porodicama je potrebno da ih razumeju, da ih podrže i saosećaju sa njihovim bolom, a ne da se konstantno pozivaju na njihove voljene koji su tragično stradali.
Potrebno je da se smire tenzije, da porodice konačno u miru i spokoju ožale poginule.
Nadležni obavljaju svoj posao odgovorno, a tragedija, iako emotivna, ne sme da bude iskorišćena kao opravdanje za nesavesno i nasilno ponašanje.
Veoma je bitno da se oglase porodice nastradalih i upute apel na mir, dostojanstvo i institucialno rešavanje svih problema, a ne nasilja na ulici.