Kolumbijcima će za prvo mjesto biti dovoljan bod protiv Portugala, DR Kongo mora da pobijedi Uzbekistan za prolaz u nokaut fazu
Te 1994. godine, na tadašnjem Mundijalu u SAD-u, autogol Andresa Eskobara protiv domaćina označio je kraj snova jedne sjajne generacije sa Karlosom Valderamom, Faustinom Aspriljom, Fredijem Rinkonom, Adolfom Valensijom… A samo nekoliko dana kasnije doveo je i do Eskobarovog tragičnog ubistva u domovini. Više od tri decenije kasnije, sudbina će vratiti Kolumbijce na američko tlo, i to uz ogromnu euforiju zbog svega viđenog u prva dva kola Svjetskog prvenstva.
Kolumbija slavi, a Meksiko se još jednom stopio sa prepoznatljivom žutom bojom. Ekipa Nestora Lorenca maksimalnim učinkom zatvorila je meksički dio grupne faze Svjetskog prvenstva, pošto je nakon startnog trijumfa nad Uzbekistanom (3:1) prethodne noći u Gvadalahari slomila i žilavi DR Kongo 1:0 (0:0).
Stadion je bio obojen u žuto, krcat fanatičnim navijačima Kafeterosa koji su napravili atmosferu kao da se igra usred Bogote. Kolumbija je ovim trijumfom obezbijedila prolaz u šesnaestinu finala, a za prvo mjesto u grupi Kafeterosima će biti potreban bod protiv Portugala u posljednjem kolu.
Čovjek odluke ponovo je bio beskrupulozni desni bek Danijel Munjoz, igrač Kristal Palasa oko kog će se po završetku Mundijala otimati evropski velikani. Igrao se 76. minut kada je prgavi, ali višestruko korisni igrač, na asistenciju Huana Fernanda Kintera, zatresao mrežu Afrikanaca, postigavši svoj drugi gol na ovom Mundijalu.
Iako rezultat od 1:0 sugeriše tvrd meč, teren u Gvadalahari bio je poprište apsolutne opsade gola DR Konga. Glavni krivac što Kolumbija ranije nije riješila pitanje pobjednika bio je raspucani golman afričke selekcije Lionel Empasi. Čuvar mreže francuskog Avra doslovno je začarao svoju mrežu, branio je udarce iz svih pozicija, skidao čiste zicere Luisu Dijasu i paradama izluđivao kolumbijske ofanzivce koji su uputili preko 20 šuteva ka golu prije nego što su postigli pogodak.
Sa šest bodova u džepu, Kolumbija sada pakuje kofere i seli se u Sjedinjene Američke Države. Taj put nosi ogromnu emotivnu težinu. Baš u ovo doba godine, prije tačno 32 godine, Amerika je bila poprište najveće sportske i ljudske tragedije u istoriji ove zemlje. Generacija predvođena Luisom Dijasom, ali i dalje Hamesom Rodrigesom, ima istorijsku priliku da na istom mjestu zaliječi te bolne uspomene i napiše neku novu, svjetliju istoriju.
Sa druge strane, uprkos porazu, DR Kongo i dalje drži sudbinu u svojim rukama. Afrička selekcija pokazala je izuzetan kvalitet i disciplinu, a ako u posljednjem kolu pobijedi Uzbekistan, gotovo sigurno će se pridružiti Kolumbijcima i proći u šesnaestinu finala Svjetskog prvenstva kao jedna od osam najboljih trećeplasiranih selekcija.
GRUPA K
Portugal – Uzbekistan 5:0 (3:0)
/Ronaldo 6, 39, Nuno Mendeš 17, Nematov 60 ag, Rafa Leao 87/
Kolumbija – DR Kongo 1:0 (0:0)
/Munjoz 76/
(Mozzart Sport)
