Da velike bratske ljubavi Mila Đukanovića što bitstvuju pod okriljem partije nisu dugog vijeka pokazalo se davno. Para i klan za brata i prijatelja ne pitaju. Zato vrijedi napomenuti da su šuškanja o navodnom raskolu između (nekadašnje) glave DPS-a Mila Đukanovića i njegove (tada) desne ruke Duška Markovića znatno starija od stranačke SEParatizacije.
Podgorica je nesumnjivo bila okosnica toga da Duško Marković nastavi svoj put na istoj strani, ali formalno odvojeno od DPS-a. Kao zaseban politički subjket nastupili su na lokalnim izborima u Glavnom gradu 2024. godine. Činilo se da su zarad tih izbora, između ostalog, i nastali. U jednoj od bezličnijih, a ujedno i komičnijih kampanji, pojavili su se kao nekakvo opoziciono osvježenje za one što ne padaju na „dobri moji“ po narodske fore, već više trče za harizmom. A i pamte malo, doduše ne značajno, duže.
Iako zvanično odvojeni, brojali su i broje mnoge bivše DPS-ve uzdanice. I odmah nakon izbora jasno je bilo – DPS dlaku mijenja, ćud nikada. Retorika, koaliciona i strateška politika, djelovanje, sve je ostalo vrlo slično.
U otvoren napad na nekadašnju predsjednicu Skupštine Glavnog grada koja je podnijela prije nekoliko dana ostavku krenuo je upravo – SEP. I, gle čuda, DPS je odmah dao podršku. Ako u životu ima slučajnosti, u politici je to pitanje izuzetno diskutabilno – vrlo uskoro se pojavljuju priče da bi mjesto potpredsjednika gradskog parlamenta trebalo ustupiti Milošu Maškoviću, odborniku trećeg dijela opozicije.
Nakon skorašnje ostavke Jelene Borovinić Bojović, danas je SEP u javnost još jednom vrlo jasno nade položio u majku-partiju. Pozvali su DPS da uzme stvari u svoje ruke, teatralno položivši sve nade u njih. Oni na djelu da rade, svađaju se s drugom stranom dok na podgoričkoj političkoj sceni živa vatra sijeva, da podnose inicijative, a od svega toga – DPS da kupi „lovorike“, očigledno. Da se zna ko je ko u ovoj, još uvijek izgleda složnoj, porodici.
To su sve ljige dpesovske sa dna kace
Uključite te Mojkovačke radijatore da se malo ugrijete.