Izjava predstavnika DPS-a Andrije Nikolića da će o navodnom kršenju Ustava obavijestiti Evropsku uniju otvorila je pitanje političke dosljednosti i kolektivnog pamćenja na crnogorskoj političkoj sceni, jer upravo partija koja danas govori o evropskim standardima i ustavnom poretku iza sebe nosi čitav niz odluka koje su godinama izazivale ozbiljne pravne i političke polemike.
Problem nije u tome što neko želi da upozori međunarodne adrese na politička dešavanja u Crnoj Gori. To je legitimno pravo svake političke strukture. Problem nastaje kada se princip ustavnosti koristi selektivno – onda kada odgovara političkom trenutku, dok se u periodima sopstvene vlasti isti taj princip relativizovao ili potpuno ignorisao.
Jer, ako danas DPS govori o odbrani Ustava, onda je legitimno podsjetiti javnost na periode kada su upravo potezi te partije bili predmet ozbiljnih optužbi za kršenje ustavnog poretka.
Vesna Medenica i ćutanje prema Briselu
Kada je Vesna Medenica treći put birana na čelo Vrhovnog suda, dio stručne javnosti, opozicije i nevladinog sektora tvrdio je da je riječ o neustavnom potezu i grubom kršenju principa ograničenog mandata.
Tada iz DPS-a nijesmo slušali priče o alarmiranju Brisela.
Naprotiv.
Tvrdilo se da je sve „po zakonu“, da nema nikakvog problema i da su kritike politički motivisane. Evropska unija tada nije bila adresa na koju se šalju upozorenja, već prostor koji je trebalo uvjeriti da je sve regularno.
Danas, kada je politička pozicija drugačija, isti oni koji su branili sporne odluke odjednom postaju zaštitnici ustavnosti i evropskih principa.
Filip Vujanović i treći mandat
Slična situacija viđena je i u slučaju Filipa Vujanovića, kada je pitanje njegovog novog predsjedničkog mandata izazvalo ozbiljan politički i pravni spor u Crnoj Gori.
Tada je opozicija tvrdila da je riječ o neustavnom kandidovanju i pokušaju zaobilaženja osnovnih demokratskih principa.
Odgovor DPS-a bio je isti kao i danas – tvrdnja da je sve u skladu sa zakonom.
Nije bilo dramatičnih obraćanja Briselu.
Nije bilo upozorenja Evropskoj uniji da je ugrožen ustavni poredak.
Naprotiv, insistiralo se da institucije rade svoj posao i da nema razloga za političku dramatizaciju.
Zeta i princip koji zavisi od interesa
I pitanje razdvajanja Zete od Podgorice otvorilo je ozbiljne polemike o zakonitosti i ustavnosti procesa, ali tada iz DPS-a nijesmo gledali zabrinutost za evropske standarde i proceduru.
Nijesu se slala upozorenja međunarodnim institucijama.
Nijesu se sazivale konferencije zbog „napada na Ustav“.
Jer princip, očigledno, nije bio univerzalan – već politički uslovljen.
Selektivna ustavnost
Upravo je to suština problema.
U Crnoj Gori se prečesto ne brani Ustav zbog principa, već zbog političke pozicije. Kada su odluke donosili oni koji su tada bili na vlasti, ustavnost se tumačila fleksibilno i široko. Kada su političke okolnosti promijenjene, isti akteri počinju da se pozivaju na evropske standarde i institucionalnu zaštitu.
Takav pristup dugoročno urušava povjerenje građana.
Jer ako se isti kriterijumi ne primjenjuju uvijek i prema svima, onda javnost s pravom počinje da vjeruje da se iza velikih riječi često kriju dnevni politički interesi.
Brisel kao politički alat
Posebno je zanimljivo kako se u domaćoj politici Evropska unija često koristi kao instrument unutrašnjeg političkog obračuna. Kada odgovara – poziva se Brisel. Kada ne odgovara – govori se o miješanju stranog faktora.
Takav odnos prema evropskim institucijama pokazuje da dio političke scene EU ne vidi kao sistem vrijednosti, već kao politički alat koji se aktivira po potrebi.
A upravo je to jedan od razloga zbog kojih građani sve teže vjeruju političkim porukama koje dolaze iz različitih centara moći
