Selektivna amnezija kulturnih čuvara!
Prije nekoliko godina, kada je Aleksandra Božović imenovana za direktoricu Filmskog centra, digla se kuka i motika. Naši “prekulturni” stvaraoci tada su prijetili izlaskom na ulice, braneći navodno ugroženu kulturu od “nepozvane persone”. Šaputalo se tih dana, po kuloarima i zlim jezicima, da su u pitanju zapravo i njihove dobro utabane staze ka budžetskim milionima, a ne plemenita briga za kulturni identitet.
Ali, evo nas danas u apsurdnom obrtu. Mandat Aleksandri Božović nije produžen, što je sasvim normalan administrativni čin, ali se to u javnosti perfidno prikazuje kao da je neko nasilno smijenio “žrtvu”. I šta se dešava? Oni isti glasovi koji su je napadali kada je došla na funkciju – danas je brane srčano, kao da im je najbliža saveznica.
Dakle, ista žena, ista funkcija, isti ljudi – samo različit interes. Prvo je bila nepoželjna, a sada je odjednom “važna” i “potrebna”. Ako ovo nije ogledni primjer selektivne amnezije, teško da ćemo ikad naći bolji.
I zato treba otvoreno reći: nije ovdje problem u Aleksandri Božović, nego u onima koji kulturu koriste kao poligon za političke i lične igre. Oni nemaju ni moralni, ni estetski, ni profesionalni kredibilitet da brane kulturu, jer je svaki put brane i napadaju – u zavisnosti od toga da li im u tom trenutku “valja” ili ne.
Selektivna amnezija naših kulturnih čuvara nije samo bruka – to je sramota koja pokazuje pravo lice onih koji decenijama parazitiraju na budžetu.
