Sve velike afere nastale su od naizgled malih infomacija. Tako je, vjerovali ili ne, afera S.Č. o međunarodnom trafikingu ljidima u Crnoj Gori i seksualnom izživljavanju nad Moldavkom Svetlanom Čebatarenko otkrivena na osnovu malog oglasa.
U novinama je osvanuo oglas: mijenjam Moldavku za žuti mercedes?! Da li je u tom oglasu bila skrivena poruka ili ne, tek tadašnja novinarka podgoričkog lista „Dan“, danas nažalost pokojna, Snježana Nonković čitajući oglase u novembru 2002.godine krenula je u potragu uz pomoć Sigurne ženske kuće i Ljiljane Raičević. Taj mali oglas doveo je do smjene tužilačkih organa, kasnije višegodišnjih suđenja, ali u startu na iskaz koji je S.Č. dala policiji i sve ostalo što je pratilo aferu za koju se tadašnja vlast Mila Đukanovića optuživala da prikriva skandal i ljude koji su za njega optuživani. S.Č. je trebalo da bude zaštićeni svjedok, ali su se oni koji su povezivani s ovom aferom potrudili da u javnost iznesu njeno puno ime i prezime.
Svetalana je s 28 godina krajem devedesetih došla u bivšu Jugoslaviju da radi kao konobarica i tokom boravka u Crnoj Gori, kako je govorila, prisiljavana je na seksualni odnos sa više crnogorskih poznatih ličnosti i orgijanje u kojem se nad njom vršilo nasilje u psihičkom,fizičkom i seksualnom obliku. Uspjela je da pobjegne iz jednog stana u Podgorici u novembru 2002. Krajem januara 2003. napustila je Crnu Goru na osnovu odluke istražne sutkinje Ane Vuković. Taj slučaj je sudski zatvoren kada je posljednjeg dana maja 2003. osnovni tužilac Zoran Radonjić saopštio “da zbog nedostatka dokaza ne može podići optužnicu protiv okrivljenih u procesu”. Sutkinja Ana Vuković je 2. juna te godine donijela rješenje o obustavljanju istrage. Kasnije su dvojica osumjničenih da su bili ključni akteri te afere, tužili S.Č. za klevetu i lažne iskaze, i uprkos iscrpnim izvještajima i mučnim iskazima, na kraju je S.Č. pred crnogorskim sudovima optužena. Što je bio još jedan dokaz o valjanosti crnogorskog pravosudnog sistema u vrijeme vladavine Mila Đukanovića.
I sam Milo Đukanović bio je pozvan da svjedoči u ovom slučaju, ali se on nije pojavio na sudu. Tvrdio je da je afera politički osmišljena protiv njega i njegove partije, dok su i međunarodne adrese istovremeno prst odgovornosti upućivale upravo ka Milu Đukanoviću.
Prema pisanju medija iz tog perioda kada je afera odjeknula, u dokumentaciji podgoričkog Doma zdravlja čuvaju se nalazi ljekara o povredama koje je Moldavka zadobila tokom orgija nad njom. Taj izvor takođe tvrdi da je navodno zlostavljana i u vili Stanka Caneta Subotića na Svetom Stefanu i da je jedan medicinski stručnjak deponovao na sigurno mjesto više podataka o učesnicima tog događaja, s tim da se oni mogu objelodaniti nakon njegove smrti.
Iz Sigurne ženske kuće tada je saopšteno da je “S.Č. u istrazi na preko dvjesta stranica kucanog teksta i snimljenog materijala od nekoliko sati imenovala i detaljno opisala stanove, lokale, firme, trgovce i krijumčare ‘bijelog roblja’. Pomenuta su mnoga vrlo poznata imena iz privrednog i političkog života zemlje”.
Nakon otkrivanja afere uslijedila su hapšenja tužilaca, vlasnika noćnih klubova, policajaca, advokata, a za maltretiranje i seksualno iskorištavanje u vrijeme afere pominjala su se zvučna imena iz političkog života Crne Gore.
Zajedno sa sada pokojnim E.J., jedan od osumnjičenih da je učestvovao u maltreretiranjama, koga je Moldavka S.Č. označila kao makroa da je podvodio i trafikovao zbog čega je i uhapšen, tadašnji zamjenik državnog tužioca tužioca Zoran Piperović, danas advokat koji brani uglavnom sve koji su bili u ili uz vlast DPS-a, tužio je Svetlanu Čebatarenko po optužbi da je davala lažne iskaze. U julu 2013. godine sutkinja Nada Rabrenović oslobodila je Moldavku S. Č. za lažno davanje iskaza, po tužbi advokata Zorana Piperovića i Ekrema Jasavića, a u obrazloženju je navela da „nije dokazano da je postojao umišljaj, koji bi morao postojati u davanju lažnog iskaza“. u junu 2014.godine sudija podgoričkog Osnovnog suda Goran Đuković izrekao joj je kaznu od godinu dana uslovno ukoliko u sljedeće dvije godine počini novo krivično djelo.
Akcija za ljudska prava (HRA) saopštila je da je „na osnovu analize pravosnažne presude u postupku koji su Zoran Piperović i Ekrem Jasavić kao supsidijerni tužioci vodili protiv okrivljene moldavske državljanke Svetlane Čabotarenko (S.Č.) zbog krivičnog djela Davanje lažnog iskaza, zaključujemo da Crna Gora S.Č. nije obezbijedila pravično suđenje, već suđenje u odsustvu koje je imalo sve elemente državnog progona žrtve zlostavljanja, primoravanja na prostituciju i trgovine ljudima“.
I nakon toliko godina, najzanimljiviji momenat u ovoj aferi je informacija iz decembra 2014. godine koju je objelodanio upravo advokat Piperović kazavši da ga je „sudija za istrage Osnovnog suda u Podgorici Miladin Pejović obavijestio da je predmet „Moldavka S.Č.” u potpunosti uništen i da više ne postoji u arhivi suda“. Pejović je Piperoviću objasnio da je predmet izgorio u požaru koji se dvije godine ranije desio u podgoričkom Osnovnom sudu.
