Sedam satova je „kikiriki“ u odnosu na tri decenije privatizovanja države

Odluča Agencije za sprečavanje korupcije da utvrdi da je Milo Đukanović godinama prikrivao luksuznu imovinu i nije prijavio skupe satove svakako je značajna. Ona otvara pitanje zakonitosti, transparentnosti i odnosa prema institucijama.

Međutim, ova afera ne smije postati jedini fokus, kao da je to jedini problem koji je pratio njegovu tridesetogodišnju vlast. Satovi jesu važan trag — ali su samo simbol nečeg mnogo većeg.

Agencija za sprečavanje korupcije, pod novim rukovodstvom, tek sada – sedam godina kasnije – utvrđuje da je Đukanović netačno prijavljivao imovinu, prikrivajući kolekciju luksuznih satova vrijednu preko 200.000 evra.

Javnosti su odavno poznate fotografije koje je 2019. godine objavio Duško Knežević: „Patek Philippe“, „Breguet“, „Ulysse Nardin“… vrtoglave cifre, modeli koji koštaju kao stan u Podgorici.

Jesu li satovi problem? Jesu. Ali – ako su samo satovi problem, onda smo mi kao društvo ili blagosloveni, ili zaista u velikom problemu.

Iz fokusa bježi ono najvažnije: stanje u koje je Crna Gora dovedena tokom tri decenije političke dominacije jednog čovjeka i njegovog kruga.

To je upravo naglasio i poslanik Momčilo Leković, zatim Goran Danilović – koji je izbjegao političku korektnost i rekao ono što svi znamo:

„Ako je samo tih sedam satova, hajde da riješimo to, da kažemo Đukanoviću da smo mu ih odobrili, neka ih nosi gdje god hoće, neka mu je sa srećom. Ali Crna Gora je dnevno pljačkana mnogo više od vrijednosti toga jednog sata. Znate koliko je bilo dana i koliko sati u tim danima u minulih 30 godina njegove vlasti? – Mnogo“, rekao je Danilović na Adria TV.

U zemlji u kojoj su nestale fabrike, nikle imperije tajkuna povezanih sa vrhom vlasti, pojedinci su se obogatili do nivoa regionalnih magnata, desetine afera ostale nerazjašnjene, satovi su zaista posljednja stvar u redu.

Suština je 30 godina sistema čije posljedice i danas plaćamo: ispražnjene institucije, oslabljen pravosuđe, zarobljena ekonomija, država pretvorena u privatni posjed uticajnih pojedinaca i njihovih krugova.

Satovi mogu biti uvod, podsjetnik, simbol. Ali ne smiju zamijeniti stvarne teme – zloupotrebe moći, netransparentno bogaćenje, mrežu interesa koja je držala Crnu Goru u šaci.

Ako se sve svede na sedam satova, onda će oni koji su upravljali državom kao privatnom korporacijom zaista moći da slave.

(IN4S)