Navršava se tačno **sedam godina** od smrti Momira Bulatovića, jedne od najznačajnijih i najupečatljivijih političkih figura u modernoj istoriji Crne Gore i bivše Jugoslavije.

Njegov odlazak 30. juna 2019. godine označio je kraj jedne epohe, a vremenska distanca od sedam godina pruža priliku da se hladne glave, bez dnevnopolitičkih strasti, sagleda njegovo bogato i kompleksno političko nasljeđe.

Politički uspon i rađanje nove Crne Gore

Momir Bulatović je na političku scenu stupio krajem osamdesetih godina prošlog vijeka kao mlado, inteligentno i harizmatično lice „Antibirokratske revolucije“. Sa pozicije asistenta na Ekonomskom fakultetu u Podgorici (tadašnjem Titogradu), ubrzo je postao predvodnik novog političkog talasa.

* **Prvi izabrani predsjednik:** Na prvim višestranačkim izborima 1990. godine, Bulatović je izabran za predsjednika Predsjedništva Crne Gore, čime je postao prvi demokratski izabrani lider republike.
* **Ključne godine:** Vodio je Crnu Goru kroz najizazovniji period raspada SFRJ, ratnih sukoba u regionu i uvođenja međunarodnih sankcija.
* **Stvaranje SRJ:** Zajedno sa Slobodanom Miloševićem bio je arhitekta stvaranja Savezne Republike Jugoslavije (SRJ) 1992. godine, čvrsto vjerujući u zajedništvo Crne Gore i Srbije.

Istorijski raskol i premijerski dani

Godina **1997.** donijela je dramatičan politički preokret i istorijski raskol u vladajućoj Demokratskoj partiji socijalista (DPS). Sukob između Momira Bulatovića i Mila Đukanovića duboko je podijelio crnogorsko društvo.

Nakon krađe na predsjedničkim izborima te godine, Bulatović osniva **Socijalističku narodnu partiju (SNP)**, koja je godinama bila stožer opozicionog i unionističkog bloka u Crnoj Gore.

Ubrzo nakon toga, stupa na funkciju **predsjednika Vlade SR Jugoslavije**, koju je obavljao tokom najtežih dana za zemlju – uključujući i NATO bombardovanje 1999. godine.

Gospodin u politici: Dostojanstvo i nakon vlasti

Ono što Momira Bulatovića izdvaja od mnogih savremenika jeste način na koji se povukao iz aktivne politike početkom 2000-ih.

„Vlast je prolazna, ali obraz i ljudskost moraju ostati.“ – načelo je kojeg se držao do kraja života.

Nakon odlaska sa državnih funkcija, Bulatović se posvetio naučnom radu, pisanju knjiga i profesuri. Njegovi memoari i ekonomske analize, poput knjiga *“Pravila ćutanja“* i *“Ekonomija i demokratija“*, ostaju vrijedna svjedočanstva o vremenu velikih lomova.

Čak i njegovi politički neistomišljenici priznavali su mu jedno: **bio je političar čistih ruku**. Iza sebe nije ostavio afere, bogatstvo niti skandale, što je rijetkost na balkanskim prostorima.

Sedam godina kasnije: Kako ga pamtimo?

Sedam godina nakon smrti u rodnom selu Raći kod Podgorice, Momir Bulatović se u kolektivnom sjećanju pamti kao:

* **Čovjek dijaloga:** Političar koji je, uprkos burnim vremenima, uvijek birao smirenost i argument umjesto agresije.
* **Simbol jedne epohe:** Lider koji je do posljednjeg dana ostao vjeran svojim ideološkim ubjeđenjima i viziji zajedništva sa Srbijom.
* **Dostojanstven lider:** Čovjek koji je pokazao da se u politici može biti i ostati gospodin.

Vrijeme prolazi, ali sjećanje na Momira Bulatovića ostaje neizbrisiv dio savremene istorije Crne Gore. Njegovo ime danas se pominje sa dubokim poštovanjem, kako zbog istorijskih odluka koje je donosio, tako i zbog ličnog integriteta koji je sačuvao do samog kraja.

Tagovi