Specijalno državno tužilaštvo Crne Gore obezbijedilo je dvojicu svjedoka saradnika koji su progovorili o planiranim likvidacijama Slobodana Kašćelana, Veljka Belivuka i Marka Miljkovića.
Za rasvjetljavanje planiranih likvidacija vođe kavačkog kriminalnog klana Slobodana Kašćelana i beogradskih saradnika ove organizovane kriminalne grupe Veljka Belivuka zvanog Velja Nevolja i Marka Miljkovića u Crnoj Gori tamošnje Specijalno državno tužilaštvo obezbijedilo je dvojicu svjedoka saradnika. Jedan od njih, Hasan Turković, prošle nedjelje na saslušanju je ispričao da je za likvidaciju Kašćelana, Belivuka i Miljkovića bilo obećano 1,5 miliona evra. Drugi svjedok saradnik, Goran Marković, na saradnju sa tužilaštvom pristao je nakon što su mu predočeni dokazi da je posle likvidacije Belivuka bilo planirano i njegovo ubistvo, kao i spaljivanje njegovog tijela sa sto kilograma kreča. Markovićevo detaljno saslušanje se tek očekuje.
„Najviše novca ponuđeno je ’za glavu’ Belivuka. Tačnije, za njegovo ubistvo obećano je 700.000 evra, za likvidaciju Kašćelana pola miliona evra, a ubistvo Miljkovića trebalo je da bude ’nagrađeno’ sa 300.000 evra“, ispričao je Turković na saslušanju.
On je na saslušanju priznao i da je njegova uloga bila da obezbijedi sredstva za likvidacije, pa je tako pripremio motocikl za likvidaciju vođe kavačkog klana i kupio automobil za ubistvo Belivuka.
„Za taj atentat, ubistvo Belivuka, pripremao sam osumnjičenog Gorana Markovića“, ispričao je Turković tužilaštvu.
Likvidacija Belivuka trebalo je da bude izvršena 21. januara, u vrijeme njegovog povratka iz Crne Gore za Srbiju. Belivuk je u tom periodu zajedno sa Miljkovićem bio u Kotoru u gostima kod drugog vođe kavačkog klana, Radoja Zvicera, a njegova i Miljkovićeva likvidacija trebalo da je da bude izvršena na tivatskom aerodromu i to u momentu čekiranja.
Slobodan Kašćelan, kako je naveo svedok Turković, trebalo je da bude likvidiran narednog dana, 22. januara, i to u Podgorici, gdje je trebalo da se pojavi na suđenju u Višem sudu, ali je suđenje odloženo.
Obje planirane likvidacije spriječila je policija i Specijalno državno tužilaštvo i to hapšenjem osumnjičenih Radovana Stanišića, Mila Jovanovića i Gorana Markovića, koji su bili angažovani za likvidaciju Belivuka i Miljkovića. Ovom istragom obuhvaćena je i M. A. Istovremeno, u drugoj akciji, nakon propalog plana za ubistvo Kašćelana, uhapšeni su Hasan Turković, Momčilo Milić i Dušan Ivanović iz Bara.
Oni su posle propale akcije u Podgorici uhapšeni u momentu preuzimanja eksploziva, kojim je planirano ubistvo Kašćelana. Kao organizator obje grupe označen je Janko Vukadinović, blizak saradnik škaljarske ekipe, koji se odranije nalazi u zatvoru u Spužu, odakle je i rukovodio akcijama koje su planirane u Tivtu i Podgorici. U krivičnoj prijavi, pored njega je kao organizator dva planirana ubistva navedena još jedna, ali nepoznata osoba.
Identitet ove druge osobe, koja bi po hijerarhiji trebalo da bude u samom vrhu škaljarskog klana, nije utvrđen niti su o njemu progovorila dvojica svjedoka saradnika koje je tužilaštvo obezijbedilo u ovom postupku. Za sada je jedino poznato da je ova osoba kriptovanim porukama slala uputstva osumnjičenom Stanišiću.
Predmet je i dalje pod oznakom tajnosti zbog čega mnogi detalji još nisu poznati javnosti, a akcija tužilaštva i policije kojom su spriječene likvidacije Kašćelana i dvojice Beograđana vođena je pod kodnim nazivom „Meta“.
Sto kilograma kreča u gepeku
Saradnju sa tužilaštvom posle Turkovića prihvatio je i osumnjičeni Goran Marković, i to nakon što je policija u vozilu njegovih saradnika pronašla sto kilograma kreča i flaše sa gorivom, kojima je trebalo da bude izvršeno uklanjanje njegovog tijela, kao nezgodnog svjedoka.
Marković i drugi angažovani Milo Jovanović, prema krivičnoj prijavi, trebalo je da sačekaju Belivuka i Miljkovića na tivatskom aerodromu i da, pošto završe sa čekiranjem karata, po njima ospu paljbu.
Marković je imao glavnu ulogu i u atentatu planiranom za dan kasnije. On je, prema planu Janka Vukadinovića, trebalo da motociklom prođe pored automobila u kojem je iz Kotora ka Podgorici trebalo da bude Slobodan Kašćelan i da na krovu vozila postavi eksplozivnu napravu, težine pet kilograma i velike razorne moći.
Međutim, pokušaj likvidacije Belivuka i Miljkovića spriječila je policija i to neposredno prije nego su osumnjičeni krenuli ka aerodromu.
Škaljarska i kavačka ekipa započele su rat posle čuvene krađe 200 kilograma kokaina u Valensiji, nakon čega je sa obje strane ubijeno više od 50 osoba, najbližih saradnika vođa oba klana. Glavne vođe škaljarskog klana braća Jovan i Igor Vukotić su na slobodi. Jovan je u Kotoru, na slobodi, a Igor van Crne Gore iz koje je pobjegao prije nego što je za njim raspisana Interpolova poternica. Kašćelan, jedan od vođa suparničkog kavačkog klana, nedavno je uhapšen u Crnoj Gori, dok je drugi vođa ovog klana Radoje Zvicer uspio da bekstvom izbjegne hapšenje. Mnogi njihovi saradnici su u poslednjih šest godina ubijeni i to u Crnoj Gori, Srbiji, Španiji, Grčkoj.
U međuvremenu, u nekoliko sudskih postupaka koje je crnogorsko tužilaštvo pokrenulo, rasvjetljavajući zločine ova dva klana, suočeni sa dokazima, ali i ogromnim kaznama, neki od osumnjičenih odlučili su se za saradnju sa tužilaštvom i tako postali glavni problem vođama klanova.
Milan Kankaraš poslednji je u nizu optuženih pripadnika zaraćenih kotorskih klanova koji je odlučio da sarađuje sa crnogorskim tužilaštvom i razotkrije zločine saradnika u zamenu sa status svedoka saradnika, a samim tim i manju kaznu. Prije njega, na ovaj potez odlučili su se i Srđan Pavlović u slučaju „Manjifiko“, podoficir Miloš Kulić u slučaju „Jadran“, kao i škaljarci Miloš Đuričković i Dejan Vujović.
Igrao za obje ekipe
Kankaraš je najprije bio pod istragom Specijalnog tužilaštva Crne Gore koje ga je 30. marta prošle godine osumnjičilo da je dio kriminalne grupe kojom rukovodi Zoran Mrvaljević iz Herceg Novog, označen kao bliski saradnik škaljarskog klana. Osim Kankaraša, kao pripadnici Mrvaljevićeve grupe označeni su i Krsta Vujić Kićo, koji je u bjekstvu kao osumnjičeni za ubistvo Šćepana Roganovića, i Slobodan Vica. U momentu pokretanja istrage ova grupa teretila se za stvaranje kriminalne organizacije, neovlašćenu proizvodnju, držanje i stavljanje u promet opojnih droga, dok se Mrvaljević sumnjičio i za podstrekavanja na ubistvo. U vrijeme pokretanja istrage Mrvaljević se nalazio na izdržavanju zatvorske kazne u Beogradu, gdje je u julu prošle godine uhapšen zbog lažnih dokumenata, a zatim osuđen na godinu dana zatvora. Po isteku kazne, on je po poternici Crne Gore najprije prebačen u ekstradicioni pritvor, a zatim izručen Crnoj Gori čije sudstvo je zatim protiv njega i njegovih saradnika podiglo optužnicu, a na kojoj nije bilo imena ranije osumnjičenog Kankaraša. On je u međuvremenu odlučio da progovori, a njegova izjava tužilaštvu razotkrila je podatke o nekoliko ubistava, koja do sada nisu bila poznata ni policiji ni tužilaštvu. Kankaraš je priznao da je bio član dvije kriminalne organizacije. Kako je izjavio, prvo je radio za sada pokojnog Vladimira Roganovića, pripadnika kavačkog klana, a potom za Zorana Mrvaljevića Mrvu, koji je tražio da ima sve informacije o kretanju članova porodice Roganović. On tvrdi da je Vujić naredio da se prati kretanje Šćepana Roganovića, a praćeni su i Vladimir i Niko Roganović.
„Mrvaljeviću i Vujiću sam javljao gde se nalaze Roganovići u periodu kada je Vladimir trebalo da izađe iz beogradskog zatvora. Kićo je kazao da Vlada, kad izađe iz zatvora, čekaju minimum trojica ubica. Nakon zadovoljstva zbog Vladovog ubistva, rečeno mi je da će hercegnovska policija pojačati kontrole i da na neko vrijeme obustavljamo aktivnosti na pripremi ubistva Šćepana Roganovića“, rekao je svjedok saradnik Kankaraš tužiocu, navodeći da su nakon pokušaja ubistva Duška Roganovića 2017. i Roganovići smišljali kako da ubiju Mrvaljevića i Vujića.
Sukob između ove dvije novske grupe nastao je jer su sumnjali jedni na druge i imali informacije ko kome radi o glavi.
„Mrva je kazao da se ne boji Roganovića jer i da ga ubiju ima ko će ga osvetiti, a onda mi je nakon jednog napada kazao da Nemanju Zurovca krivi za sve i ponudio mi kilo kokaina za informaciju gdje je Zurovac. Rekao sam mu da ne znam. Onda mi je rekao da je Zurovac sledeća meta i za njegovo ubistvo mi ponudio 40.000 evra i kilo kokaina“, rekao je Kankaraš kao svjedok saradnik tužiocu. Izjavio je i da je maksimalno odugovlačio tad dogovor jer nije imao namjeru da ubije Zurovca, iako je Mrvaljević vršio veliki pritisak na njega.
U optužnici koju zastupa specijalni državni tužilac Saša Čađenović navedeno je da je Mrvaljević 2016. godine organizovao kriminalnu organizaciju, te da je od početka 2019. podstrekavao Kankaraša da ubije Nemanju Zurovca, što je Kankaraš prihvatio. U tu svrhu Mrvaljević je nabavio pištolj s prigušivačem, ali ubistvo nije izvršeno.
Optuženi Mrvaljević na sudu se branio ćutanjem.
