Iz Centralne izborne komisije BiH, koja je za 23. novembar raspisala izbore za predsjednika RS, poručili su da će, čak i u slučaju totalnog bojkota izbora u Srpskoj, za izbor Dodikovog nasljednika biti dovoljni glasovi sa biračkih mjesta u Federaciji BiH.
Centralna izborna komisija BiH raspisala je izbore za predsjednika Republike Srpske za 23. novembar, što znači da bi oni trebali biti održani gotovo mjesec dana nakon najavljenog referendumskog izjašnjavanja građana manjeg entiteta dejtonske tvorevine (25. oktobra) o neustavnom smjenjivanju Milorada Dodika. Pošto su svjesni činjenice da, u skladu sa odlukom Narodne skupštine RS, biračka mjesta u Srpskoj za ove „farsične izbore“ gotovo izvjesno neće biti otvorena, iz Sarajeva – preko predsjednice CIK BiH Irene Hadžiabdić – poručuju da će za relevantnost njihovog „projekta“ biti dovoljno izjašnjavanje građana na biračkim mjestima otvorenim u Federaciji Bosne i Hercegovine.
PRETNJA GOSPOĐE HADŽIABDIĆ – „Čak i ako niko ne izađe na izbore u RS, glasači u Federaciji BiH bi mogli da odluče izbore. U Federaciji BiH će postojati 48 biračkih mjesta za glasanje u odsustvu. Upozoravam da su u provođenju izbora svi dužni poštovati Izborni zakon BiH, kao i da CIK BiH ima zakonske mehanizme da sankcioniše svaku aktivnost kojom se opstruiše izborni proces“, zaprijetila je gospođa Hadžiabdić.
Očigledno je da Sarajevo, uz podršku „sponzora“ iz Brisela, Londona, Berlina i Pariza, želi da po svaku cijenu (nepoštovanjem Izbornog zakona i ignorisanjem realnosti na terenu) dobije svog podobnog predsjednika Republike Srpske koga će zvanično priznati kao legalnog nasljednika smijenjenog Milorada Dodika. S obzirom da novi predsjednik RS mora po Ustavu biti srpske nacionalnosti, vrlo je vjerovatan scenario po kome će nekog od kandidata opozicije (recimo u Sarajevu trenutno popularnog Nebojšu Vukanovića, lidera stranke Za pravdu i red) pretežno bošnjački glasači na biračkim mjestima u većem entitetu promovisati u još jednog Željka Komšića.
Taj srpski Željko Komšić, koga bismo mogli nazvati i novim Lažnim carem Šćepanom Malim, će poslužiti scenaristima najavljenih izbora da pritiskaju Srpsku i stvore privid dvovlašća u nepodobnom entitetu, ali će, pod uslovom da Banjaluka ustraje u nagoveštenom nepokolebljivom otporu, na kraju najvjerovatnije doživjeti sudbinu venecuelanskog prozapadnog fiktivnog predsjednika Huana Guaida.
Mada iz najvećih opozicionih stranaka RS do trenutka kad pišemo ovaj tekst još nisu saopštili da li će učestvovati na izborima u režiji CIK BiH, uopšte nas ne bi iznenadilo ukoliko neke od njih (a možda i sve) odluče da svojim nastupom pokušaju da daju legitimitet ovom udaru na Srpsku.
Spremnost opozicije da izađe na farsične izbore nagovještava i ponašanje poslanika opozicije na sjednici Narodne skupštine RS na kojoj su odbili da podrže kandidaturu Save Minića za novog predsjednika Vlade sa obrazloženjem da „Milorad Dodik više nije predsjednik Republike Srpske“.
Takvu neistinitu tvrdnju je, između ostalih, sa govornice parlamenta manjeg entiteta iznio i predsjednik PDP-a (i gradonačelnik Banjaluke) Draško Stanivuković koji je, početkom avgusta, predstavljajući se kao patriotski opredijeljen i odgovoran političar, poručio da njegova stranka „neće učestvovati na izborima koji proizilaze iz političko–pravosudnog inženjeringa“.
„Promjene u društvu moraju doći voljom naroda, a ne odlukom suda“, rekao je tada sasvim ispravno Stanivuković.
Bećirović i Komšić stopirali prijedlog Cvijanovićeve da se Tramp nominuje za Nobelovu nagradu za mir
Bosanski tandem u Predsjedništvu BiH, Denis Bećirović i Željko Komšić, stopirao je inicijativu Željke Cvijanović da Predsjedništvo ove države nominuje američkog predsjednika Donalda Trampa za Nobelovu nagradu za mir. Prilikom glasanja da se ova inicijativa Cvijanovićeve uvrsti u dnevni red, Komšić i Bećirović su bili uzdržani, što je bilo dovoljno da prijedlog srpske članice Predsjedništva BiH ne dobije „zeleno svjetlo“.
Oni su, inače, – prema tvrdnjama dobro obaviještenih izvora – posegli za različitim izgovorima kako ne bi morali da se konkretno izjasne o ovom prijedlogu Cvijanovićeve. Bećirović je kao formalan nedostatak iznio prigovor da „nije navedeno za koju bi godinu Tramp trebao biti kandidovan za Nobelovu nagradu za mir“.
DODIK RAČUNA NA POMOĆ MOSKVE – A Milorad Dodik je, najavljujući novu posjetu Ruskoj Federaciji, prvi put javno obznanio da će tokom razgovora u Moskvi tražiti od Vladimira Putina da podrži nagovešteni referendum o nezavisnosti Republike Srpske. „O tome je razgovarano i ranije, ali je Putin uvijek podržavao Dejtonski sporazum i teritorijalni integritet BiH. Tako je bilo i kada smo posljednji put razgovarali, ali mnogo toga se promijenilo od tada. Pokušaću da ga uvjerim da podrži naš stav.
Ne znam da li ću uspjeti, ali ću svakako o tome govoriti“, rekao je Dodik u intervjuu za ruski servis Bi-Bi-Sija. Rekao je i da će od ruskih prijatelja tražiti da Moskva, krajem godine, u Savjetu bezbjednosti UN stavi veto na produženje misije mirovnih snaga EUFOR u BiH.
Pre godinu dana rukovodstvo iz Banjaluke je zahtijevalo da Rusija podrži produženje mandata evropskih mirovnih snaga u dejtonskoj tvorevini, ali su se od tada, s tačke interesa RS, stvari očigledno promijenile. Stalno povećanje broja evropskih bezbjednosnih snaga u BiH, koje u Srpskoj doživljavaju kao „okupatorske trupe“, bi moglo dovesti do toga da one – iako nisu željele da učestvuju u planiranom hapšenju Dodika – na kraju budu upotrebljene za vojnu intervenciju protiv Srba, što Banjaluka želi da spriječi.
„Snage EUFOR-a su se najčešće koristile kao prijetnja Srbima. Mi želimo da se stranci sklone iz odlučivanja u BiH i da se povuku strane okupacione snage. To nije moguće na nivou u BiH i zato se Srpska mora proglasiti nezavisnom i imati svoj sistem funkcionisanja, mimo Sarajeva i mimo stranaca“, naglasio je Dodik.
Problem bi mogao da bude to što bi, u slučaju da Ruska Federacija svojim vetom na Ist Riveru stavi tačku na misiju EUFOR-a u BiH, evropske „mirovnjake“ mogle da zamijene zvanične trupe NATO-a. Nije teško zamisliti scenario u kome bi Željko Komšić i Denis Bećirović, nadglasavanjem Željke Cvijanović, u ime Predsjedništva BiH, uputili zahtjev vojnoj alijansi iz Brisela da hitno pošalje snage „kako bi spriječile secesionizam Republike Srpske“, što bi, naravno, naišlo na pozitivnu reakciju ključnih evropskih članova ovog saveza iz Berlina, Londona, Pariza, kao i Ankare.
Konačna odluka bi jasno zavisila od stava „glavnog gazde“ iz Vašingtona koji, bez obzira na to što ima nešto umereniju politiku prema RS u odnosu na prethodnu Bajdenovu administraciju, zvanično insistira na očuvanju mira i teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine.
Dodik će tokom ove prve, trodnevne posjete Moskvi sa domaćinima razgovarati i o referendumu koji će biti održan 25. oktobra, a na kome će se građani izjasniti „da li prihvataju odluke neizabranog stranca Kristijana Šmita i presude neustavnog Suda BiH izrečene protiv predsjednika RS, kao i odluke Izborne komisije BiH o oduzimanju mandata predsjedniku Republike Srpske“. Rusija će – kako smatraju naši dobro obaviješteni izvori – sigurno podržati ovaj referendum, što će svakako biti značajan adut za vladajuću koaliciju u Banjaluci.
Daleko je, međutim, neizvjesnije da li će Dodik uspjeti da uvjeri Putina da promijeni dosadašnji stav Kremlja o podršci dejtonskoj BiH i prihvati za sada samo nagovešteni referendum o nezavisnosti Republike Srpske. Mada su u Moskvi naravno svjesni da su zapadne sile svojim postupcima „razvalile“ dejtonsku BiH, čelnici sile sa Istoka i dalje gaje nadu da bi rukovodstva tri naroda bivše centralne jugoslovenske republike mogla postići dogovor o “vraćanju na (makar i modifikovani) Dejton“, čime bi bio očuvan teritorijalni integritet sadašnje Bosne i Hercegovine.
Verovatno je i da u Kremlju strahuju da bi tako radikalan korak kao što je raspisivanje referenduma o nezavisnosti RS poslužio kao „argument“ onima koji žele da zapale novi ratni požar na prostoru nekadašnje Jugoslavije, što Rusiji – pogotovo u situaciji kada je zauzeta sukobom na ukrajinskom frontu – nikako ne odgovara.
O ovoj temi bi se, prema našim izvorima, konkretnije trebalo razgovarati prilikom druge Dodikove posjete Moskvi u oktobru, ali je već sada jasno da bi izostanak ključne podrške Ruske Federacije negativno uticao na planove rukovodstva iz Banjaluke da organizuje referendum o nezavisnosti. Pogotovo što je već sada gotovo izvjesno da zvanični Beograd (ne samo zbog pitanja Kosova) ne bi podržao referendum o izlasku Republike Srpske iz „bosanske tamnice“, kao što nema nikakve sumnje da bi takav potez doveo do oštrih reakcija srbofobnih sila iz Evropske unije, a vjerovatno i Trampove administracije.
Zbog toga nam se čini da je referendum o nezavisnosti Republike Srpske u ovom trenutku dalek i neizvjestan, što, međutim, ne znači da Dodik, ukoliko zbog daljih ataka „bude priteran uz zid“, neće – čak i ako za to izostane podrška važnih saveznika – posegnuti za ovim rizičnim adutom.
Sijarto: Ljudi iz Srpske treba da odlučuju o njenoj budućnosti
Milorad Dodik je još jednom boravio u Budimpešti, gdje se sastao sa mađarskim ministrom spoljnih poslova Peterom Sijartom. Dodik je, nakon sastanka, saopštio da će „ukoliko stvari ne budu išle dobro po Srpsku, vrlo brzo biti donesena odluka o samostalnosti“, ali i zahvalio Mađarskoj na pažnji i podršci koju, „iako nije u svojstvu navijača“, pruža RS.
Sijarto je poslije razgovora izjavio da „o budućnosti Republike Srpske i o tome ko treba da je vodi, ne treba da odlučuju ni Budimpešta, ni Brisel, ni Berlin, već ljudi iz RS“, te naglasio kako će Mađarska „uvek poštovati njihovu odluku“.
IZABRANA NOVA VLADA RS – Narodna skupština RS je, i pored protivljenja predstavnika opozicije koji su gotovo svi tokom glasanja napustili salu, glasovima predstavnika vladajućeg bloka (50 za, a jedan protiv) izabrala novu Vladu RS koju će kao predsjednik predvoditi Savo Minić, dosadašnji ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede. U novoj Vladi ima najviše (11) ministara iz SNSD-a, dok će Socijalistička partija imati dva predstavnika, a po jednog Ujedinjena Srpska, Socijalistička partija Srpske, te koalicija Narodne partije Srpske i Demokratskog narodnog saveza.
Bez ministarskih mjesta u odnosu na prethodnu Viškovićevu Vladu ostao je Demokratski savez, a novi ministri su postali Zoran Stevanović (ministarstvo saobraćaja i veza), Borivoje Golubović (prosvjete i kulture), Goran Selak (pravde) i Anđelka Kuzmić (poljoprivreda, šumarstvo i vodoprivrede). Željko Budimir i Siniša Karan zamenili su ministarske fotelje, pa će prvi u novoj vladi dobiti resor unutrašnjih poslova, dok će drugi imati u nadležnosti naučnotehnološki razvoj i visoko obrazovanje.
Minić je u ekspozeu, koji su bojkotovali poslanici opozicije, najavio da će svoj program njegova Vlada temeljiti na ekonomskom jačanju RS kroz reorganizaciju javnih preduzeća i javne uprave, kao i saradnjom sa Vladom Srbije, a saopštio je da će, pored očuvanja dobrih odnosa sa Rusijom, Mađarskom, Bjelorusijom i Kinom, težiti obnavljanju veza sa SAD. Rad nove Vlade RS trebao bi biti oročen do Opštih izbora u BiH koji će biti održani krajem naredne 2026. godine.
(pecat.rs)
