Potrpredsjednik GP URA Neđeljko Rudović podnio je ostavku na sve stranačke funkcije, a na Facebooku je objavio pismo u kojem obrazlaže zašto napušta rukovodstvo URA.
Pismo prenosimo integralno
Poštovani,
Zbog evidentnih dubokih razlika u odnosu na veći dio rukovodstva Građanskog pokreta URA u vezi strateškog pravca djelovanja URA ovim putem vas obavještavam da podnosim ostavku na mjesto potpredsjednika URA i na sve ostale partijske funkcije. Uz žaljenje što sam prinuđen da se distanciram od politike koju partija čiji sam osnivač vodi od decembra prošle godine, želim da vas obavijestim da više ne mogu dozvoliti da dajem legitimitet odlukama koje se kose sa mojim uvjerenjima i mojim viđenjem smisla bavljenja politikom.
Duboko poštujući članove i simpatizere URA koji su se iskreno bore za promjene u Crnoj Gori, kao i sve one koji u URA vide nadu i zalažu lični integritet da bi promovisali našu partiju, obrazložiću u osnovnim tezama ovakvu moju odluku i podsjetiti šta su bila moja zalaganja u proteklih skoro godinu.
Prvo, ne mogu prihvatiti da uticaj na donošenje odluka URA ima bilo koja druga partija. Moje viđenje je da presudan uticaj na kreiranje odluka rukovodstva URA ima Demokratska Crna Gora i da se URA pretvara u politički subjekat koji prilikom definisanja svojih koraka prvo mora da vodi računa da li će to odobriti veći koalicioni partner. Takva je i odluka o nastavku bojkota parlamenta, zbog čega sam i saopštio na sjednici Glavnog odbora 09. jula da mi ne odlučujemo hoćemo li nastaviti bojkot, nego da li ćemo slijediti drugu stranku ili voditi autonomnu politiku. Ovakva koalicija sa DCG polako nas dovodi u situaciju potpune identifikacije sa tom strankom, što za posljedicu može imati slabljenje identiteta URA i njeno pretvaranje u marginalan politički subjekt čija dalja sudbina najvećim dijelom zavisi od volje druge partije.
Drugo, ne želim da učestvujem u politici čiji je prevashodni cilj nanijeti štetu ostalima u opoziciji, umjesto da se usmjere sve snage i resursi u demokratske promjene i obaranje vlasti. Dok sam bio novinar, poslije svakih izbora sam pisao tekst sa istom tezom – pored nedostatka ozbiljnosti, vizije i iskrene posvećenosti javnom dobru, opozicija gubi zato što joj izbori služe da međusobno odmjerava snage, da se nanese šteta konkurentima iz opozicije i da se izabere lider opozicije, a ne da se ostvari pobijeda nad DPS-om. Počeo sam da se bavim politikom vjerujući da mogu doprinijeti da se sa tom praksom prestane. Nijesam uspio.
Iako sam se zalagao za široki građanski blok, a ne za samo dvojnu koaliciju sa DCG, ne bih istrajavao na autonomnoj politici URA da je koalicija sa DCG makar oslabila DPS. Nažalost, DPS je stabilniji, a demokratske promjene dalje nego ranije. Nekoliko puta sam govorio, a čini mi se da je važno i da podvučem ovom prilikom – dobro je za Crnu Goru što je vrh Demokratske Crne Gore pokazao da je spreman da se mijenja iako je bio protiv obnove državnosti Crne Gore. Jasno su saopštili da je država Crna Gora njihova jedina otadžbina i na taj način pozitivno uticali na značajan broj oponenata državne samostalnosti. To je svakako u interesu Crne Gore. Potrebno je pozdraviti takav kurs jer ovo treba da podjednako bude država i Crnogoraca i Srba i Bošnjaka i Hrvata, suverenista i unionista, i svih ostalih. Ali, to ne znači da URA treba da postane bilo čija igračka. Uostalom, takvu promjenu kursa treba pokazati na djelu. Zato je važno da jačaju opozicione stranke koja baštine vrijednosti građanske Crne Gore, emancipatorskog i suverenističkog pokreta, da bi bili nezaobilazni akteri buduće demokratske vlasti, a ne da se pretvaraju u bilo čije pione.
Kako je došlo do mog razmimoilaženja sa ostatkom rukovodstva? Zalagao sam se za široki građanski blok, koji bi uključivao i sve stranke koje baštine vrijednosti državotvornog pokreta jer sam smatrao da je to presudno važno za uspješno ostvarivanje glavnog cilja – slabljenje DPS-a i demokratske promjene. Po meni, nesporno je da promjena nema ako ne animiramo jedan dio glasača DPS-a koji za njih glasaju bez interesa, a naivno vjerujući da DPS garant očuvanja nezavisnosti Crne Gore i njene posebnosti. Da bi se to desilo, bilo je neophodno sve antirežimske snage koje djeluju na konceptu evropske i građanske Crne Gore budu dio građanskog bloka. To znači da DCG, koja dolazi iz drugog miljea, ne bi bila dominantan faktor, iako bi svakako pojedinačno bili najjači u bloku. Tako bi šanse da uspijemo na izborima bile mnogo veće jer bismo pokazali zrelost i odgovornost prema građanima koji traže promjene.
Kolege iz rukovodstva su ipak, u decembru, trčeći prihvatile ponudu DCG za formiranje dvojne koalicije, u kojoj je DCG 75, a URA 25 odsto. Nijesmo ni pokušali da ubijedimo DCG da je koaliciju potrebno proširiti ako želimo da uspijemo. Da smo, kao što sam tražio u septembru prošle godine, zajedno sa SDP i Demosom, napravili dogovor da svi zajedno ponudimo DCG koaliciju, koja je podrazumijevala i da DCG da svog predsjedničkog kandidata u ime građanskog bloka i da imaju nosioce lista za lokalne i parlamentarne izbore, te nespornih 50 odsto učešća na listama, vjerujem da bi ishod i predsjedničkih i lokalnih izbora bio bitno drugačiji. Tako bismo izašli u susret očekivanjima javnosti i napravili iskorak koji bi demonstrirao našu iskrenu posvećenost cilju.
Ovako, pristali smo da se bavimo kalkulantskom politikom, čiji je cilj prevlast u opoziciji i pravljenje štete ostalima iz opozicije, nadajući se da ćemo im preuzeti birače. Takva politika, čija se neiskrenost manifestovala i namjernim trošenjem vremena za dogovor, dovela je do teškog poraza na predsjedničkim, pa još težeg na lokalnim izborima jer se samo pojačavao utisak o neslozi i neodgovornosti opozicije prema ljudima koji su od nje očekivali elementarnu zrelost i koji nemaju vremena za intrige i obračune unutar građanskog bloka, kao okvira za okupljanje progresivnog dijela opozicije.
Dešavanja nakon lokalnih izbora u Podgorici, kada predstavnik DCG/URA koalicije nije dobio zeleno svjetlo da dođe na sjednicu OIK i izglasa ponavljanje izbora da bi Savez za promjene ušao u gradski parlament samo su jedan od razloga što sam se stidio što sam član rukovodstva URA jer se i tu potvrdilo da je važnije napakostiti kolegama nego pobijediti DPS.
Nadajući se da se politika URA može vratiti na kolosjek koji smatram ispravnim, ostajem član partije čiji sam jedan od osnivača. Nijesam se oglašavao do završetka izbora poštujući stav većine i ne želeći da nanosim štetu. Kako vjerujem da životni principi ne smiju biti podređeni politici, u ovakvom rukovođenju partijom više sebe ne mogu prepoznati i zato donosim odluku o povlačenju sa partijskih funkcija. Sedam mjeseci sam nastojao da odvratim kolege od pretvaranja partije u tuđi ukras. Nakon poslednje odluke vezane za bojkot moje učešće u radu rukovodstva postalo je suvišno.
Bez ikakvih kalkulacija i sa plemenitim namjerama sam odlučio da pokušam doprinijeti boljoj Crnoj Gori. Nastaviću to da radim na način koji je u skladu sa mojim uvjerenjima i savješću, a poslanički mandat čiji sam nosilac stavljam na raspolaganje Građanskom pokretu URA kada počne da djeluje u Skupštini Crne Gore. Ukoliko procjena organa stranke bude da ja ne mogu zastupati ciljeve URA u parlamentu podnijeću ostavku na poslaničku funkciju.