Crna Gora je u velikom stilu proslavila 20. godišnjicu od obnove nezavisnosti.
Pjevalo se kao nikada do sad.
Jedinu sjenku na cjelokupan program širom države bacio je nepromišljen gest zasad neidentifikovanog pojedinca tokom koncerta Rikija Martina na Trgu nezavisnosti u Podgorici, kada je suzavac završio tačno ispred bine.
Namjera je bila očigledna. Da se spriječi muzički spektakl u glavnom gradu, izazove haos i pošalje ružna slika. Da se promoviše mržnja.
Srećom, izbjegnut je scenario koji bi podrazumijevao stampedo i potencijalne povrede aktera koncerta i onih koji su došli da uživaju.
Ogromna zahvalnost ide na račun Rikija Martina i njegove ekipe.
“Ništa neće zaustaviti ovaj šou!”, kazao je Riki po povratku na binu nakon prinudne pauze dok se situacija nije stabilizovala, a onda je koncert nastavio i priveo kraju u velikom stilu, vjerovatno uz određene korekcije i prilagođavanja.
Da li smo do kraja svjesni kakve je posljedice potpuni prekid mogao da ima i koliko je važno što do toga nije došlo?
Na prvom mjestu – aktiviranje suzavca u trenutku kada je bilo okupljeno 18.000 ljudi (po procjeni policije) moglo je da izazove pravi haos, bježaniju i sve ono ružno što ide sa tim.
Sreća u nesreći je što nije “bačen” u središnji dio koncertnog prostora, tamo gdje je bilo najviše ljudi na malom prostoru.
O tom nemilom trenutku su se raspisali i svjetski mediji, posebno oni koji se bave muzikom i koji prate lik i djelo Rikija Martina. Da budemo iskreni do kraja – teško da bi se o koncertu pisalo u SAD-u da tamošnje portale nije privukla objava o suzavcu.
Za njih koncert ovog tipa i nije neka vijest.
A Riki se možda i prvi put u karijeri susreo s takvim izazovom na koncertu.
People, Page Six, Rolling Stone, Parade, Billboard – samo su neki od uticajnih medija koji su izvijestili o koncertu uz ključnu poruku da su Riki i njegov tim u trenutku incidenta bili dobro i na bezbjednom.
Sada samo zamislite efekte negativne reklame po Podgoricu i Crnu Goru da se desio potpuni prekid koncerta i da je cjelokupna ideja o spektaklu pala u vodu.
Kakvi bi samo naslovi bili.
Za povratak na binu, jasno je, najveće zasluge pripadaju Rikiju – latino superstar je donio odluku da se šou nastavi, iako mu baš niko ne bi mogao zamjeriti da je povukao drugačiji potez.
Neki svjetski mediji su čak pisali da su članovi tima sugerisali Rikiju da ne nastavlja šou i da se svi povuku.
Svaki drugi scenario ostao bi zauvijek memorisan. Pukla bi bruka. U naredne pregovore sa velikim zvijezdama kretalo bi se iz minus faze i vrlo teške pozicije.
Na Balkanu suzavac na masovnim okupljanjima nije nepoznata stvar, no planetarne superzvijezde ne žele ni promil brige za bezbjednost svojih timova i sebe, pošto dolaze da priušte spektakl, a ne da gutaju suzavac.
Sjetimo se samo kako nas je Evropa posmatrala prije nekoliko godina kada je baklja tokom meča fudbalskih reprezentacija Crne Gore i Rusije na Stadionu pod Goricom pogodila gostujućeg golmana.
Rikijev šmekerski potez savršeno je dokazao da su ružne riječi na njegov račun, uglavnom prisutne na društvenim mrežama i na profilima onih kojima nikada i ništa nije dovoljno dobro, bile pogrešne i daleko od realnosti.
Ostrvili su se na njega kao na “zvijezdu padalicu” i nekoga čije je vrijeme davno prošlo, uz onu priču o seksualnoj orijentaciji i svemu što prati njegov privatni život. Kao da u Podgoricu dolazi anonimus.
Možda su očekivali da će da utekne sa Trga nezavisnosti?
Ko je bio na koncertu – vidio je zbog čega je Rikijevo ime zlatnim slovima upisano u istoriju svjetske muzičke scene, zbog čega je osvajao Gremije i bio na vrhu Billboard top lista, zbog čega je numera “Livin’ La Vida Loca” jedna od najpopularnijih svih vremena, zbog čega je u ulozi gosta nastupio na nedavno održanom Superboulu….
Svi su mogli i morali da vide zašto je njegov angažman bio pun pogodak.
Naravno, tu su i one objektivne “sitnice” koje su morale da budu ispravljene.
Da se koncert potvrdi ranije, da se možda odabere neka zgodnija lokacija, pristupačnija za šou ovog tipa. Možda bi to garantovalo i još više posjetilaca iz bliskog okruženja.
Riki u 54. godini ni u jednom trenutku nije spustio gas, već je od prve do posljednje sekunde plesao i pjevao kao da sjutra ne postoji.
Tastatura kritičari više nemaju ama baš nijedan osnov da nastave kampanju protiv zvijezde iz Portorika.
Nekada slika i zvuk govore više od riječi, a Riki i njegovi ljudi su imali šta da pokažu tog 21. maja i da zapuše usta hejterima.
Podgorica je makar na jednu noć vidjela kako izgleda koncertni spektakl svjetskih razmjera u punom sjaju – uz binu koja tako nešto dopušta i uz mnoge druge propratne elemente, od zvuka do produkcije, svjetlosnih efekata, plesača, video bimova…
Da je i Riki uživao – pokazao je porukom koju je objavio na Instagramu nekoliko dana poslije koncerta.
Između ostalog, obećao je da će se vratiti. I nije nijednom pomenuo konkretan incident, što će reći da će pamtiti samo ono lijepo.
Istina, sigurno je na njegov bankovni račun uplaćen pozamašan honorar. To su astronomske brojke za crnogorske prilike, ali bez toga se ne može ni stupiti u kontakt sa zvijezdama Rikijevog kalibra, a kamoli da se dovedu. Koliko novca – toliko i muzike.
Ostaje nada da nećemo dugo čekati na sličan spektakl u Crnoj Gori i da će ovakva okupljanja postati neka vrsta tradicije, a ne incidenta.
Pa makar jednom godišnje.
Do tad, ostaje nam da bacimo pogled na snimke sa koncerta i da naučimo neke lekcije.
Na koncert se ne ide sa suzavcem. Na dokazane svjetske zvijezde se ne baca drvlje i kamenje. Ne dovodi se u pitanje kvalitet onog što je potvrdio cio svijet.
Domovina se čuva lijepim ponašanjem i manirima, a ne samo mahanjem zastavom i pjevanjem himne.
Riki je dokazao da je jači od suzavca i “kritičara”. Vidjećemo da li smo i mi kao društvo.
Muchas gracias, Riki. I dođi nam opet!
(CDM)
A je li sačuvao pakšu pitam se?