Najavljena rekonstrukcija Vlade Milojka Spajića otvara više pitanja nego što nudi odgovora. Ključno je – zašto baš sada? Odgovor se nameće: jer je DPS jasno najavio „radikalizaciju“ u septembru i oktobru, šaljući signal da će destabilizovati političku scenu ukoliko ne bude vraćen u igru.
Spajić se, pod očiglednim pritiskom, odlučuje na manevar koji formalno treba da učvrsti većinu, ali realno nosi rizik njenog ljuljanja. Time zapravo priznaje da parlamentarna osnova njegove Vlade nije dovoljno čvrsta da izdrži udare koji slijede. Umjesto da se oslanja na dosadašnju podršku i dosljednost partnera, Spajić pokušava da „kupovinom mira“ rekonstrukcijom privremeno pacifikuje i DPS i ostale nezadovoljne aktere.
Ovakav potez, međutim, ne jača Vladu, već pokazuje njenu ranjivost. Ako rekonstrukcija zavisi od zahtjeva opozicije, onda ona prestaje biti instrument stabilnosti i postaje alat za povratak političkih struktura koje su godinama upravljale državom kao svojim vlasništvom. U tom smislu, rekonstrukcija više liči na vještačko disanje opoziciji, nego na stvarno jačanje izvršne vlasti.
Spajićev manevar je simptom dubljeg problema: nedostatka jasne političke strategije i volje da se Vlada vodi na temelju principa, a ne ucjena. Ako Vlada bude rekonstruisana pod pritiskom, to neće biti znak stabilnosti, već poraz same ideje da Crna Gora može da funkcioniše bez DPS-a kao nezaobilaznog faktora
