“Refleks pokornog kmeta”: Milatović sluša centre moći, narod plaća cehove!

U kolonijama se ne pita narod – pita se metropola. Predsjednik Crne Gore, Jakov Milatović, najavljuje povećanje vojnog budžeta na nevjerovatnih 5% BDP-a, bez konsultacija sa Skupštinom, bez javne rasprave, bez ikakvog strateškog dokumenta. Pritom, dok zdravstvo puca po šavovima, škole se gase, a sela ostaju bez vode i struje, predsjednik odlučuje da su tenkovi važniji od života.

To nije državnički čin – to je refleks kmeta. Refleks poslušnosti i pokornosti prema centrima moći kojima Crna Gora, izgleda, još nije rekla ne. Vlast koja se kune u evropske vrijednosti, a djeluje po modelu imperijalne posluge, ne može i ne smije se nazivati demokratskom.

Odluka da se 5% BDP-a, što znači više od 300 miliona eura godišnje, preusmjeri na vojni sektor – u zemlji bez ozbiljne vanjske prijetnje – može imati samo jednu funkciju: da Crna Gora što brže i što poslušnije ispuni zahtjeve NATO-a, bez obzira na to koliko to uništava socijalnu osnovicu društva.

Radnička klasa, penzioneri, studenti, seljaci – niko nije konsultovan. Jer cilj nije zaštita Crne Gore, već ispunjavanje tuđe agende. Naoružanje postaje fetiš, dok javni interes biva sahranjen pod uniformama i instrukcijama iz Brisela i Vašingtona.

Ne postoji ekonomski, bezbjednosni, niti moralni osnov za ovakvu odluku. Ona ne dolazi iz narodne potrebe, već iz geopolitičke poslušnosti. To nije suverena politika – to je politika upravnika kolonije.

Predsjednik koji se poziva na demokratiju, a donosi ovakve odluke bez narodne volje, mora znati: demokratija nije dekor, već obaveza. I nema tog vojnog budžeta koji će ušutkati pitanje – zašto se narod Crne Gore gura u militarizaciju, dok mu djeca uče u oronulim učionicama, a pacijenti umiru zbog nedostatka terapije?