Istoričar Aleksandar Raković komentarisao je za Tanjug televiziju srpsko pitanje u Crnoj Gori i kazao da Andrija Mandić i Milan Knežević imaju razlike u viđenju koraka ka rješavanju srpskog pitanja u Crnoj Gori.

„Kada je riječ o konačnom cilju on je potpuno isti – da srpski bude službeni, da se u upotrebu vrate državni simboli Kraljevine Crne Gore i pitanje dvojnog državljanstva kao i kapela na Lovćenu da se ponovo obnovi“, kazao je Raković.

Govoreći o dvojnom državljanstvu, Raković navodi da bi vremenom oni vjerovatno, ako bi dobili pravo glasa, glasali koaliciju ZBCG ili neku sličnu opciju u budućnosti.

„To je ono čega se plaše DPS, ali i Spajić i Milatović. Spajić se na primjer izjasnio kao Srbin, imao je srpsko državljanstvo. Znate kako je to kod njih – može ovako, može onako. Milatović govori srpskim jezikom, potiče iz srpske porodice ali je izgleda evoluirao“, kazao je Raković.

Raković je mišljenja da nema potrebe da NSD izađe iz vlasti jer je na djelu prilika da se Srbi zapošljavaju.

„Ja čujem od braće iz Crne Gore da su se mnogi ljudi prvi put sada obukli. Treba biti strpljiv i igrati na dva kolosjeka. Biti strpljiv i čekati priliku kao što je došla 2020. godine. Mi smo tu šansu propustili zbog Zdravka Krivokapića“, kazao je Raković.

Srpski identitet je dominantan u Crnoj Gori a to je vidljivo i preko jezika i obnove srpskog identiteta.

„Vidjeli smo pojavu koja je važna a to je da su mladi ljudi u Crnoj Gori skloni srbovanju. Oni su to vaspitanje dobili od kuće, svojih porodica, druženja sa vršnjacima u klubovima, kvartovima… SNP je na primjer bio projugoslovenska stranka ali koja se zalagala za zajedničku državu sa Srbijom. A sada je 25% stanovništva je sada za ujedinjenje sa Srbijom. Ali za razliku od onih ranije federacija, konfederacija i unija – da su oni za unitarnu Srbiju. To je osjećaj jednog broja Srba u Crnoj Gori da je najbolje stvoriti jedinstvenu srpsku državu kako je Njegoš želio. U Gorskom vijencu sam kaže – sva Srbija od Dunava do Mora“, kazao je Raković.

Podsjetio je i na oslobađanje Bara od strane Knjaza Nikole koji je tada došao u narodnoj nošnji, skinuo burmu sa svog prsta, bacio je u more i kazao – vjenčavam te srpsko more sa slobodom Crne Gore.

„To treba posmatrati kao srpsko more. Na našem prostoru stvorene su nepravedne granice. Treba razmišljati o tome da se srpsko i albansko pitanje riješe i da se obavi razgraničenje koje bi bilo pravično. U tom pravičnom rješenju, smanjio bi se konfliktni potencijal. 1915. godine nije bilo Srbije, bila je pregažena, okupirana. 1918. godine Srbija je bila na Alpima“, kazao je Raković.

Tagovi