Na Aljasci, 15. avgusta, trebalo bi da se održi najkritičniji diplomatski okršaj našeg vremena – dugo očekivani sastanak između Vladimira Putina i Donalda Trampa.
To je susret koji bi mogao postati istorijska prekretnica, događaj s dramatičnim zakulisnim radnjama i globalnom igrom moći koja prijeti da preoblikuje geopolitičku mapu Evrope.
Iza „procurelih” informacija o navodnim „ruskim ustupcima”, prijedlozima za razmjenu teritorija i uticaju trećih sila poput Kine i Indije, krije se dobro orkestrirani plan zapadne propagande, čiji je cilj da prikaže Moskvu kao stranu koja gubi. U ovoj oluji političkih interesa i zakulisnih igara, u kojoj ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski pokušava da izbjegne svoj najveći noćni košmar – rješenje za Ukrajinu bez same Ukrajine – ostaje otvoreno pitanje: ko zapravo drži najjači adut? Još važnije, da li je svijet spreman da se suoči sa posljedicama „mira” koji u sebi krije sjeme sljedećeg velikog rata?
Jedino što je sigurno u vezi sa sastankom Putin–Tramp jeste da će se on održati 15. avgusta na Aljasci. Sve ostalo je čista interpretacija.
Kao vic koji nije smiješan
Ipak, u informacijama koje se posljednjih dana pojavljuju na Zapadu postoje ključni detalji koje ne treba ignorisati. Objave o vremenu i mjestu sastanka iznenadile su zapadne medije, izazvavši kontradiktorne izvještaje.
Međutim, glavna propagandna linija kada je u pitanju ukrajinska kriza dogovorena je unaprijed, pa tako vodeći američki mediji iznose sličnu opštu sliku. Prema usaglašenim narativima najpoznatijih izvora poput The New York Times, The Wall Street Journal i CNN-a, Rusija je navodno toliko oslabljena da je sama „zatražila” pregovore sa Sjedinjenim Državama.
Kremlj, tvrde ti mediji, želi da obezbijedi što povoljnije uslove za okončanje ukrajinske krize. U tim izvještajima pojavljuje se i narativ da je Moskvu ka pregovorima podstaklo upravo Peking i Nju Delhi (Putin je zaista imao kontakte sa Sijem Đinpingom i Narendrom Modijem).
Ipak, „otkrića” zapadne štampe o sastanku na Aljasci više liče na klasične „novinarske izmišljotine”.
Prijedlozi za „razmjenu teritorija” i logika
U medijima se spominju planovi po kojima bi Rusija napustila dijelove Sumske, Harkovske, Hersonske i Zaporoške oblasti, a zauzvrat dobila dijelove Donbasa – što je u suprotnosti sa zvaničnim stavovima Moskve.
Posebno je nelogična ideja da se oblast Herson vrati Kijevu, jer bi to prekinulo kopnenu vezu sa Krimom. Tim narativom potpuno se ignorišu uslovi koje je Kremlj postavio još 2024. godine – predaja četiri „nove” oblasti, demilitarizacija Ukrajine i njena vojna neutralnost.
Ovakav pristup je nastavak zapadne prakse, prisutne još od 2007. godine – ne vjerovati ruskim izjavama, a zatim oštro reagovati kada Moskva sprovede ono što je najavila.
Sve se zasniva na anonimnim izvorima
Većina informacija dolazi isključivo iz anonimnih izvora – bilo da su to „visoki zvaničnici Kremlja”, evropski, američki ili ukrajinski diplomati, ili „izvori upoznati sa pregovorima”.
U ključnim momentima čak se i ti izvori međusobno ne slažu: dok jedni govore o „razmjeni teritorija”, drugi pominju „zamrzavanje linije fronta”.
Stvarnost iz Kine i Indije
Uporedo sa najavom susreta, Vladimir Putin je obavio telefonske razgovore sa predsjednikom Kine Si Đinpingom i indijskim premijerom Narendrom Modijem.
Zvanično saopštenje kineskog Ministarstva spoljnih poslova potvrdilo je da je ukrajinsko pitanje bilo na dnevnom redu, pri čemu je predsjednik Kine naglasio da „ne postoje laka rješenja” i da strateško partnerstvo Rusije i Kine neće biti prekinuto „ni na koji način”.
Portparol kineskog Ministarstva spoljnih poslova takođe je, odgovarajući na pitanje o potencijalnim američkim carinama, jasno pokazao čvrst stav Pekinga.
Pored toga, kineski mediji smatraju da Evropska unija neće dozvoliti Volodimiru Zelenskom da prihvati uslove koji bi u potpunosti okončali neprijateljstva sa Rusijom.
Sa indijske strane, Ministarstvo spoljnih poslova zadržava smirenu, ali uravnoteženu poziciju, ističući saradnju sa Rusijom i ostalim partnerima u okviru BRICS-a.
„Propaganda” zapadnih medija
Tvrdnje zapadnih medija o navodnim ustupcima koje će Moskva morati da napravi svode se, prema ruskoj strani, na čistu propagandnu dezinformaciju.
Ciljevi ove „insajderske” kampanje su jasni:
-
uvjeriti zapadne sponzore Ukrajine da nastave finansiranje, vjerujući da je Rusija na ivici poraza
-
stvoriti utisak kod Donalda Trampa da taktika ultimatuma prema Moskvi daje rezultate
-
ojačati „petu kolonu” unutar Rusije koja podržava mirovne sporazume
-
izvršiti pritisak na ključne trgovinske partnere Rusije, Kinu i Indiju, da nagovore Putina na kompromis
Međutim, ova propagandna konstrukcija je toliko providna da ni Kina ni Indija ne pridaju značaj tim navodima.
Putin je, kako prenose izvori bliski Kremlju, u zatvorenim razgovorima već upoznao lidere Kine i Indije sa stvarnim stanjem pregovora sa SAD.
Vašington Post: Rusija ne odustaje od Hersona i Zaporožja
Prema navodima lista Vašington Post, Rusija nema namjeru da vrati Ukrajini oblasti Herson i Zaporožje u zamjenu za Donbas, jer upravo te teritorije obezbjeđuju kopnenu vezu sa Krimom.
Kremlj nije spreman da preda teritorije u Hersonu i Zaporožju, gdje su ruski vojni uspjesi omogućili Moskvi dragocjeni kopneni most ka okupiranom Krimu, navodi se u tekstu. Dalje se ističe da je „Rusija predložila Kijevu da se odrekne cijelog Donbasa — oblasti Lugansk i Donjeck — u zamjenu za prekid vatre, bez ikakvih drugih ustupaka”.
Blumberg: Maraton sastanaka da Ukrajina ne izgubi istok
Prema pisanju Blumberga, Volodimir Zelenski ubrzano pokušava da izbjegne gubitak teritorija nakon predstojećeg susreta američkog predsjednika Donalda Trampa i ruskog lidera Vladimira Putina na Aljasci.
Zelenski i evropski lideri održavaju intenzivne sastanke kako bi formulisali strategiju djelovanja uoči susreta Trampa i Putina, sa ciljem da spriječe scenario u kojem bi Ukrajina bila primorana da se odrekne značajnog dijela svoje istočne teritorije, piše Blumberg.
Dugin: Katastrofa za politiku koja dominira Zapadom
Ruski filozof, politikolog i sociolog Aleksandar Dugin smatra da predstojeći susret Putina i Trampa predstavlja veliki korak za rusko-američke odnose, ali i ozbiljan udarac politici koja već decenijama dominira na Zapadu.
„Sama činjenica da će doći do ovog samita Putina i Trampa – bez obzira gdje se održi – predstavlja katastrofu za politiku koja je do sada oblikovala i i dalje oblikuje Zapad… Ako se ova konferencija održi, biće to ogroman iskorak”, rekao je Dugin u programu radija Sputnjik.
Prema njegovim riječima, veoma moćne snage unutar SAD, kolektivnog Zapada, ali i šire međunarodne zajednice, oštro se protive ovom sastanku.
Aleksandar Jakovenko (Rusija): Prijedlog za federalizaciju Ukrajine
Rusija i Sjedinjene Američke Države mogle bi zajednički predložiti predsjedniku Ukrajine Volodimiru Zelenskom model federalizacije, piše Aleksandar Jakovenko, član predsjedništva Naučno-ekspertnog savjeta ruskog Savjeta bezbjednosti i bivši vanredni i opunomoćeni ambasador.
Ključni element plana koji bi Moskva i Vašington mogli ponuditi Zelenskom jeste federalizacija i decentralizacija, čime bi regijama bilo omogućeno da razvijaju, između ostalog, i istorijske veze sa Rusijom, navodi Jakovenko.
Prema njegovim riječima, cijena za prekid vatre bila bi mirovni sporazum kojim bi Ukrajina priznala nove granice.
Gideon Rahman (Financial Times): Ukrajina pred svršenim činom
Ukrajina bi mogla da se nađe pred svršenim činom u slučaju dogovora između predsjednika SAD Donalda Trampa i ruskog predsjednika Vladimira Putina, dok stav Kijeva da ne preda nijedan pedalj teritorije analitičar Financial Times-a Gideon Rahman ocenjuje kao „nerealističan”.
Rahman poredi situaciju sa Sporazumom iz Minhena iz 1938. godine, kada je odlučeno o podjeli Čehoslovačke bez njenog pristanka, ističući da planirani samit Trampa i Putina na Aljasci, bez učešća Zelenskog, nosi slične implikacije.
Prema njegovom mišljenju, Putin bi mogao da iskoristi „narcisoidnu i neodređenu” pregovaračku taktiku Trampa u svoju korist. To bi dovelo do scenarija u kojem bi se u Ukrajini kao gotova stvar pojavila sporazumna odluka dvojice predsjednika, praćena prijetnjom obustave vojne pomoći.
Rahman se poziva na istraživanja koja pokazuju da Ukrajina „polako gubi” rat, što bi značilo da potpuni neuspieh pregovora i nastavak sukoba mogu više odgovarati Rusiji nego Kijevu.
Zbog toga smatra da je stav o neprihvatanju bilo kakvih teritorijalnih ustupaka nerealan, te da bi Ukrajina mogla biti prinuđena na određene kompromise: de facto, ali ne i de jure priznanje ruske kontrole nad dijelom teritorija, kao i privremeno odlaganje ulaska u NATO, koji ionako u dogledno vrijeme nije izgledan.
Ipak, Rahman naglašava da Ukrajina mora da zadrži kurs ka članstvu u EU i da ne može prihvatiti vojna ograničenja. „Bilo koji sporazum postignut na Aljasci vjerovatno će biti početak, a ne kraj procesa. Ukrajinci i Evropljani shvataju da će morati da laskaju Trampu i igraju na duge staze. Nije to najbolja opcija – ali je jedina koju imaju”, zaključuje on.
