Put pokajanja Petra Odžića u Kamnička stratišta u Sloveniji

Petar Odžić i Nikola Jovanović ponovo su uspjeli da iznenade javnost – krenuli su na službeni put u grad pobratim – Kamnik u Sloveniji.

Naravno, sve se to pakuje u celofan „zvanične posjete“, „jačanja prijateljstva“ i „saradnje među gradovima“.

Kada se skine taj sloj praznih riječi i protokolarnog kiča, ostaje samo gola istina: licemjerno putovanje dvojice političara koji su odavno izgubili kompas i koji tragediju sopstvenog naroda i jugoslovenske kraljevske vojske koriste kao kulisu za svoje sitne promocije i kafanske priče.

Kamnik nije samo „grad pobratim“. Susjedni grad, Kamnička bistrica, je mjesto sa kojim je Budva krvlju vezana – jer tamo, u jamama Kamničke Bistrice, leže stotine njenih nevino stradalih sinova.

Mladi, goloruki, iscrpljeni pripadnici jugoslovenske kraljevske vojske, i njihova pratnja, koji su se krajem Drugog svjetskog rata povlačili prema Italiji i Austriji, završili su u rukama partizana. Ubijeni su bez suda, bez krivice, bačeni u jame da nestanu i da se zaborave. Ali narod nije zaboravio. Porodice nijesu zaboravile.

Niklanovići nijesu zaboravili. Oni su godinama radili da se otkrije istina, da se zločini obilježe, da se stradalima vrati makar djelić dostojanstva.

Na temelju te žrtve i tog pamćenja, Budva i Kamnik postali su pobratimi. To bratstvo nije utemeljeno na folkloru, niti na turizmu, već na krvi i kostima nevinih Budvana. Ali danas, kada delegacije odlaze u Kamnik, izgleda da im je važnije da se uslikaju sa slovenačkim domaćinima i da u povratku uz Knindžine pjesme nazdravljaju „uspješnoj posjeti“.

Petre Odžiću, Nikole Jovanoviću – vi ste najbolji dokaz kako se istorija može pretvoriti u protokolarnu lakrdiju. Kada treba potpisati sporazum, prvi ste u redu, širokih osmijeha, puni praznih fraza. Kada treba otići u Kamničku Bistricu i stati pred jamu punu kostiju svojih sugrađana – tada se sve pretvara u tragikomedija. Jer jeste tragikomedija kada komita Odžić i bivši pobornik četničkog pokreta Jovanović, koji je nedavno pretrčao u OKG DPS, idu na pokajničko putovanje u Sloveniju

Jedini pravi način je pomirenje. A pomirenje bi značilo da Odžić i Jovanović zajedno polože vijenac i parastosom obilježe stradale, što se nažalost od strane onih koji mrze i dijele nikad neće desiti.

Budvani ne traže od budvanske vlasti mnogo. Da odu tamo gdje su ubijeni naši preci i da kažu: „Ovdje su stradali naši ljudi. Ne zaboravljamo“, ali teško da će se to desiti. Vlast Padrini grupe je odavno izgubila osjećaj za mjeru. Politički su profiteri, moralno prazni, a istorija im služi samo kada je mogu iskoristiti za ličnu promociju.

Odžiću i Jovanoviću – možete vi da nastavite svoje ekskurzije i kafanske turneje, ali neka vam bude jasno: istorija se ne briše, jame se nažalost ne zatvaraju, a stradalnici ne zaboravljaju i umjesto sitnog politikanstva imajte u vidu da ste na mjestu koje zahtjeva dostojanstvo, pokajanje i pomirenje što su pojmovi koje vi ne poznajete.