Izjava poslanika Pokreta Evropa sad i predsjednika Odbora za bezbjednost Miodraga Lakovića da „identitetske teme usporavaju evropski put Crne Gore“ i da, ukoliko u vlasti postoje aktivnosti koje „podrivaju strateške ciljeve“, treba više sarađivati sa opozicijom – nije ni slučajna, ni bezazlena. Ona je politički signal. I to jasan.

Prvi put bez rukavica, dio Evrope sad javno otvara vrata DPS-u, predstavljajući ga kao prihvatljivog partnera u ime navodnog „evropskog cilja“. I to ne kroz marginalne izjave, već kroz poruku da je legitimno zaobići izbornu volju i postojeću parlamentarnu većinu, ako se ona ne uklapa u ideološki okvir koji je DPS gradio decenijama.

Narativ je prepoznatljiv: identitetske teme su „problem“, koalicioni partneri koji insistiraju na srpskom jeziku, ravnopravnosti i ispravljanju nepravdi su „kočnica“, a DPS – stranka koja je zarobila institucije, proizvela mafijašku državu i držala Crnu Goru van EU pune tri decenije – odjednom postaje poželjan sagovornik.

To nije evropska politika. To je povratak starom obrascu.

Posebno je simptomatično što se ovakve poruke šalju upravo u trenutku kada DPS nema snage da se sam vrati na vlast, ali ima dovoljno kadrova, veza i uticaja da se polako vraća „na mala vrata“ – kroz odbore, savjete, regulatorna tijela i sada, očigledno, kroz dio Evrope sad.

Teza da identitetska pitanja „usporavaju EU“ služi kao paravan. Evropska unija ne traži brisanje identiteta, već funkcionalne institucije, vladavinu prava i borbu protiv kriminala. A upravo tu je DPS ostavio pustoš. I upravo tu nova vlast, uključujući i PES, nije isporučila ono što je obećala – pravosnažne presude, razbijanje mafijaških mreža i raskid sa starim sistemom.

Zato je lakše reći da su problem „teme koje dijele“, nego priznati da se nije imalo snage da se raskrsti sa nasljeđem DPS-a.

Ovo je i upozorenje biračima Evrope sad: unutar tog pokreta postoji linija koja je ideološki i politički bliža DPS-u nego partnerima sa kojima su došli na vlast 2020. godine. Ta linija danas više ne djeluje tiho – ona se javno oglašava i testira reakcije javnosti.

Ako je evropski put izgovor za povratak DPS-a, onda to nije put ka Evropi, već kružni tok u kojem se Crna Gora vrti već trideset godina.

Građani su 2020. glasali za promjene, a ne za „kreativnu saradnju“ sa onima koje su smijenili. Svaki pokušaj da se ta volja relativizuje, pod plaštom Evrope, nije ništa drugo do politička prevara.

I što je najvažnije – ovo više nije sumnja. Ovo je postalo javno.

Tagovi