Malo ko je poslednjih godina, a da se ne preziva Federer ili Nadal, namučio Đokovića na najpoznatijoj londonskoj travi kao Janik Siner, ali baš taj Đokovićev povratak daje posebnu težinu njihovom novom okršaju.
Bila je to jedna od mnogobrojnih Đokovićevih demonstracija da mečevi protiv njega, posebno na tri dobijena seta, nisu gotovi dok ne osvojite poslednji poen. Od najsvežijih primjera izdvajamo finala Vimbldona iz prošle i pretprošle godine gdje su mu Mateo Beretini i Nik Kirjos uzimali prvi set, a koji sat kasnije čestitali na trofeju. Tu je i finale Rolan Garosa od prije dvije godine kada je Stefanos Cicipas posle 2:0 pomislio da je već osvojio prvu grend slem titulu. Vjerovatno najveća greška koju možete da napravite protiv Đokovića, kao kada u fudbalu protiv Njemaca spustite gard u vođstvu, a sudija još nije odsvirao kraj.
Isto tako je bilo i u prošlogodišnjem četvrtfinalu Vimbldona protiv momka sa kojim će se Novak danas od 14.30 sudariti na Centralnom terenu Ol Ingland klaba, sa ulogom u vidu karte za finale. Malo ko je tokom serije od četiri uzastopne vimbldonske titule – a da se ne preziva Federer ili Nadal – namučio Đokovića na najpoznatijoj londonskoj travi kao Janik Siner. Poveo je perspektivni Italijan sa 2:0 u setovima (7:5, 6:2), a onda u naredna tri seta osvojio još samo sedam gemova.
Kroz nekoliko časova osmi teniser svijeta trebalo bi da izađe na teren i zaboravi na sve što se desilo prije godinu dana. Da mu mali mozak ne kljucaju svi Đokovićevi preokreti, sve izazovne, sve naizgled bezizlazne situacije koje je pretvarao u pobjede i grend slem titule. Nemoguća misija. Da pritisak ne krene da ga izjeda pa makar uzeo prvi set, ma sve i da ponovo povede sa 2:0. I tada će se Novak igrati sa njegovom glavom. Novakovo znamenje, podvizi, sva ona prkošenja zakonima vjerovatnoće zaposjednu misli protivnika i udalje ih od tenisa. Uglavnom tako biva.
Novak Đoković je čovjek koji je dobio najviše grend slem mečeva (u Open eri) poto je izgubio prvi set. Za sada je na brojici 46 što je za dva više od najbližeg mu Andrea Agasija, dok na Vimbldonu sa brojkom od 14 deli rekord Borisa Bekera. Još jedan podatak od kojeg rivali strijepe, još jedan adut kralja preokreta.
Siner nikada dosad nije osjetio težinu grend slem polufinala, dok Đoković takve mečeve jede za doručak, nekada i kao užinu ili dezert. Biće ovo srpskom asu 46 grend slem polufinale. Ma koliko Siner bio kvalitetan, a tu činjenicu niko ne spori (naprotiv), od ovolike razlike u iskustvu noge često umeju da zaklecaju, ruke da zadrhte. Četrnaest godina i 86 dana je mlađi Italijan od Đokovića što je najveća razlika u polufinalima Vimbldona u poslednjih 50 i kusur godina, odnosno u Open eri. A šta sve staje u tih deceniju i po.
„Biće potpuno drugačije nego prije godinu dana. Poznaje me bolje nego tad, ali i ja njega. Biće i malo taktičke borbe. I psihološke bitke. Uvijek je teško igrati protiv Đokovića, pogotovo na grend slemovima, ali sam srećan što sam dobio ovu priliku. Boriću se za svaku loptu, gledaću da uživam u trenutku, znajući da ako dam sve od sebe, mogu da ga pobijedim“, provejava samopouzdanje iz Sinerovih riječi, ali i ono je kategorija promjenljive prirode.
Vidjelo se to najbolje na Novaku Đokoviću tokom Rolan Garosa. Potvrdio je i Goran Ivanišević da je Nole u Pariz došao sa poljuljanom vjerom u sebe, ali unutrašnja snaga i samopouzdanje rasli su iz meča u meč. I tada je otvoreno pričao da je Karlos Alkaras prvi favorit. Na Vimbldonu se mantra drastično promijenila. Novinari su „čačkali mečku“ i dobili najiskreniji mogući odgovor na pitanje da li smatra sebe favoritom za pehar u Londonu.
„Ne želim da zvučim arogantno, ali naravno da smatram sebe favoritom. Sudeći na osnovu rezultata koje sam postizao ovde tokom karijere i u prethodna četiri izdanja Vimbldona koja sam osvojio… Zatim novi plasman u polufinale. Da, doživljavam sebe kao favorita.“
To što je svjestan svoje nadmoći, ne znači da će Novak zanemariti Sinerove kvalitete, niti će nipodaštavati sposobnosti momka koji je uz dva izgubljena seta, poprilično lako došao među četiri najbolja – najduži meč trajao mu je 160 minuta. Pritom, poput Rubljova koji je dobrano namučio Novaka, Italijan takođe slovi za direktnog i agresivnog tenisera. Branilac titule koji je dobio oba dosadašnja međusobna susreta je toga svjestan.
Pred Đokovićem je novi TOP 10 izazivač, predstavnik nove teniske generacije, novi mladi lav željan velikog skalpa koji mu na Centralnom terenu Vimbldona niko nije skinuo od 2013. Mada, kao što Novak sam reče „Mnogi žele taj skalp, ali jednostavno se ne dešava“.
Neka tako i ostane.
(Mozzart sport)
