Još jedan pokušaj Demokratske partije socijalista (DPS) da privoli Pokret Evropa sad (PES) na zajedničko vršenje vlasti završio se neuspjehom, potvrđujući sve izvjesniju realnost da će aktuelna 44. Vlada Crne Gore izdržati pun mandat.

Iako je među pojedinim PES-ovcima tinjala želja o političkoj saradnji sa dojučerašnjim partijskim drugovima iz DPS-a, odluka premijera Milojka Spajića da nastavi započetu saradnju sa manjinama i partijama koje baštine tridesetoavgustvske tekovine čini se da je ugasila i poslednji plamičak nade među onim inostranim centrima koji su se tokom prethodne dvije godine svojski trudili da skroje „proevropsku“ izvršnu vlast u koju bi, umjesto koalicije Za budućnost Crne Gore, uskočio „reformisani“ i podmlađeni DPS.

Uprkos zakulisnim inicijativama i pokušajima destabilizacije političkih odnosa, rukovodstvo PES-a ostalo je pri stavovima koji podrazumijevaju distancu od onih političkih aktera koji su decenijama unazad bili simbol klijentelizma, zarobljenih institucija i podjela u crnogorskom društvu.

Neuspjeh DPS-a da se nametne kao neizostavan činilac vlasti može se tumačiti i kao znak njihovog sve slabijeg političkog uticaja. U nedostatku konkretne političke ponude, očekivano je da će ova partija, zajedno sa svojim političkim i medijskim satelitima, pokušati da nametne nove društvene podjele i podigne međunacionalne tenzije.

Posebno aktivnu ulogu u tome mogle bi odigrati i pojedine nevladine organizacije koje djeluju pod okriljem tzv. građanističke klike, čiji je narativ godinama u funkciji očuvanja privilegija bivšeg režima. Korišćenjem poznate matrice izazivanja straha i stvaranja atmosfere konflikta, pokušavaće da zaustave konsolidaciju vlasti koja se odvija bez njihove kontrole.

Ne bi bilo iznenađenje da se nakon ljeta, po crnogorskim ulicama ponovo pojave komite ogrnute crvenim i zelenim zastavama, koje će, potpomognute prvo i drugofamilijaškim medijima, po oprobanom receptu, za račun opozicije, kukati o navodnoj ugroženosti Crne Gore, ne birajući sredstva da izazovu haos i konfuziju u javnosti. Pitanje je samo – koju će temu iskorititi za taj naum.

Ipak, čini se da građani Crne Gore sve više prepoznaju ove mehanizme, te da im ne prijeti opasnost povratka u prošlost, već šansa za stabilnost, razvoj i institucionalnu normalizaciju.

Tagovi