Hello Kitty je jedan od najprepoznatljivijih likova na svijetu, a njena priča počinje u Japanu sedamdesetih godina, u trenutku kada je kultura slatkog („kawaii“) tek počinjala da oblikuje savremenu estetiku te zemlje.
Lik je stvorila japanska dizajnerka Juko Šimizu, koja je 1974. godine radila u kompaniji Sanrio – firmi poznatoj po tome što je obične predmete željela da učini ljepšim, nježnijim i emotivno privlačnijim.
Ona je predstavila jednostavan crtež bijele mačke, sa crvenom mašnom i – bez usta.
Dizajnerka je odlučila da lik nema usta, kako bi svako dijete moglo na njega da projektuje sopstvena osjećanja – da bude tužno kad su oni tužni ili radosno kad su oni srećni. Ovaj jednostavan dizajnerski koncept postao je ključ njenog emotivnog uspjeha.
U početku je koncept odbijen kao „previše dječiji“ i odbijen je 47 puta. Ali 1975. godine, Sanrio je konačno pristao da testira dizajn na nečemu malom: vinilnom novčaniku za sitniš.
Čim se pojavila na policama, Hello Kitty se odmah rasprodala. Potrošači su se duboko povezali sa bezizražajnim licem lika, praznim platnom na koje svako, iz bilo koje kulture, može da projektuje svoje emocije.
Interesantno je da Hello Kitty nije zamišljena kao mačka, već kao djevojčica iz Londona, po imenu Kitty White, koja živi sa roditeljima i sestrom bliznakinjom Mimmy. Sanrio je izabrao britanski ambijent, jer je Japan sedamdesetih bio oduševljen zapadnjačkom kulturom, posebno britanskom estetikom i modom.
Popularnost Hello Kitty eksplodirala je tokom osamdesetih i devedesetih godina. Od školskog pribora i modnih detalja, proširila se na odjeću, animirane serije, igračke, pa čak i avione i bolnice tematski dekorisane njenim likom, tematske parkove, kafiće, linije ljepote i više od 50.000 proizvoda u preko 60 zemalja, pa čak i u luksuznim modnim saradnjama sa Luj Vitonom i Balensijagom.
Danas je Hello Kitty jedan od brendiranih likova sa najvećom zaradom u istoriji, vrijedan više od 80 milijardi dolara, a sve je nastalo na osnovu skice u koju se nekada sumnjalo.
(Politika)
