Probudimo se dok smo na vrijeme!
Piše: Boško Vukićević
Proces demokratizacije Crne Gore, osobito u aktuelnim okolnostima inostranog mentorstva, biće dug i mukotrpan, a opasnosti koje u takvom procesu vrebaju iza ćoška predstavljaće svakodnevnicu. Jedna od takvih opasnosti, koje obesmišljavaju ne samo demokratizaciju države već i same temelje na kojima počiva naše društvo, jeste nacrt zakona prema kojem dijete može da odlučuje kojeg je pola. Da li muškog ili ženskog, ili pak nekog trećeg od mnoštva polova koji su u međuvremenu iznikli.
Dakle, dijete treba da odlučuje je li ono muškog ili ženskog pola, ili nekog petog ili desetog? Zašto ovakvim institucionalnim metodama uznemiravati i maltretirati djecu, pa makar ona imala i 15 godina? Nijesu li ona maloljetnici, tj. upravo djeca – baš zato što ne žele, ne treba i ne smiju da se obavezuju takvom vrstom odgovornosti i odlukama?! Zašto ih ne ostavite da budu ono što jesu – djeca?!
Problem neželjene sterilizacije i sve ostale posebne i problematične situacije koje mogu iskrsnuti u životima maloljetnika treba rješavati drugačijim sredstvima i načinima, a ne zakonima koji zadiru u dječja prava.
Takvo zadiranje države u dječja prava (jer, najsvetije dječje pravo je upravo da bude – dijete, makar dok je maloljetno) samo je jedna od nakaradnih i za razvoj društva potencijalno opasnih stvari koje ovaj nacrt zakona najavljuje. Naime – šta uopšte znači da bilo koja osoba može i treba da odlučuje kojeg je pola? Nije li takva praksa temeljno obesmišljavanje svih načela na kojima je sazdana naša civilizacija? I kakve to, uopšte, ima veze sa demokratijom?
U nekim državama je, vidim, već dato zakonsko pravo osobama da se predstavljaju kao domaće životinje… Pravo na izbor ne treba i ne smije da znači izrugivanje istini i moralu na kojem počiva naše društvo već dvije hiljade godina. Recimo, u mentalnim ustanovama možemo, poslovično, pronaći neke dobre ljude koji svakodnevno uzvikuju: „Ja sam Napoleon!“ Treba li država da ih ohrabri u takvom njihovom lažnom predstavljanju, ili im pak treba pomoći kako bi se vratili onome što uistinu jesu? LJudima država mora da pruži sve moguće slobode i prava, ali zloupotreba takvih sloboda i njihovo plansko obesmišljavanje, potpomognuto zakonskim rješenjima – nije put kojim treba ići. Uostalom, ovaj dio nacrta zakona o „samoodređenju djece“ nije usvojen ni u većini država EU, kojoj naše vlasti bezuslovno teže.
Primjećujem da se protiv odredbi o „samoodređenju pola“ od strane djece do sada oglasila Crkva, što je prirodno i logično. Dužnost pravoslavne crkve i jeste da čuva hrišćanski moral i porodicu, koja se sastoji od oca, majke i po mogućstvu njihove djece. Međutim, gdje su u svemu ovome partije? Zar, makar neke od njih, ne treba obavezujuće da se oglase? Da li mi uopšte shvatamo u kolikoj mjeri su opasne ovakve stvari, naizgled sitne ali istinski goleme, udružene sa moćnom artiljerijom koja već decenijama targetira porodicu kao osnovnu ćeliju društva? Crna Gora je isuviše sitna u čitavoj priči, ali ona nikako ne smije biti na strani onih čiji je konačni cilj uništenje porodice i stvaranje društva koje nije bazirano na etici i moralu, već na nečemu što će sasvim brzo dovesti do propasti čovječanstva. Probudimo se, dok smo na vrijeme.