Da u Crnoj Gori tužilaštvo radi svoj posao neke bi se stvari davno izvele na čistac. Ovako se vrlo malo zasigurno zna, iako se već decenijama spekuliše, koji je to „metod“ kojim Milo Đukanović i DPS uporno pobjeđuju na izborima. Otkud novac za kupovinu glasova i basnoslovne političke promocije, ako se živi od premijerske plate?
Mali uvid u ovo dalo je skorašnje priznanje predsjednika Atlas grupe Duška Kneževića, a jedan dio otkrila je, još prije 17 godina, italijanska Uprava za borbu protiv mafije (DIA).
U izvještaju, koji se može naći na njihovom sajtu, preciznije Operativnog centra Bari, navodi se da su parlamentarni izbori 1996. godine u Crnoj Gori finansirani novcem italijanske mafije.
Naime, 2. februara 2005. DIA je objavila opširan izvještaj, na čak 408 stranica o istrazi sprovedenoj protiv Mila Đukanovića, Dušanke Pešić (Jeknić), Miroslava Ivaniševića (tadašnjeg ministra finansija u Vladi Crne Gore), i dvojice italijanskih državljana Renca Gafletija i Klementea Bjondija. Tokom istrage, iskočila su i druga imena poznata našoj javnosti poput Veska Barovića, Brana Mićunovića, Brana Gardaševića, Žarka Markovića, ali i firme kao što su Zeta Trans i Jugopetrol.
Izvještaj DIA (italijanski Direktorat za borbu protiv mafije) o saradnji Mila Đukanovića i Frančeska Prudentina
Među odgovornim licima prvi se navodi Milo Đukanović, za kojeg se jasno kaže da je bio premijer i predsjednik Crne Gore. NJega DIA navodi kao odgovornog za mafijaško udruživanje sa članovima bande koju predvodi „kralj duvana“ Frančesko Prudentino, drugim visokopozicioniranim članovima mafije sa teritorije Pulje i Kampanije, a koji su nakon što su italijanski pravosudni organi raspisali zahtjev za njihovo lišavanje slobode „izbjegli hapšenje tako što su se domogli obala Crne Gore gdje su jedno vrijeme bili trajno nastanjeni“.
U izvještaju se navodi da su se mafijaši godinama skrivali u Crnoj Gori te Đukanović tereti kao odgovoran jer ništa nije učinio da ih isporuči Italiji.
Šverc duvana, oružja, ljudi…
Višegodišnjom istragom DIA je otkrila da su ove osobe iz Crne Gore rukovodile švercom duvana ka obalama Pulje, koja se nalazi naspram Crne Gore.
„Posebice, Milo Đukanović, premijer a kasnije predsjednik Republike Crne gore, dodijelio je švajcarskim državljanima Koradu Bjankiju i Franko Del Toreu licencu za uvoz na teritoriju Crne Gore 100 000 paketa cigareta mjesečno, što je oko 1000 tona“, ističe se u izvještaju DIA-e.
Kako se navodi, ovo je rađeno preko ljudi od povjerenja kao što je direktor Zeta Transa Žarko Marković, kako bi se preko firmi koje učestvuju u javnim poslovima obezbijedila potrebna logistika. Za šverc su korištene crnogorske luke i aerodromi, a bio je obezbijeđen i prenos, pratnja i skladištenje robe.
Izvještaj DIA-e o skrivanju visokopozicioniranih mafijaša Santa korone unite u Crnoj Gori
„Ovo je bilo obezbijeđeno preko organa vlasti kao što je policija i organi bezbjednosti, uz saradnju sa navedenim kompanijama“, navodi se u izvještaju.
Roba se dovozila moćnim motornim čamcima u luke Zeleniku i Bar. Roba međutim, nije bila samo duvan, već kako se ističe „oružje namijenjeno za rat, droga, ilegalni imigranti“, navodi se u izvještaju.
Gorivo je obezbjeđivao „Jugopetrol“ kao i svu logističku podršku koja im je potrebna.
Kako su finansirani izbori
Izvještaj DIA o finansiranju izbora 1996. godine od strane italijanske mafije
Našoj javnosti poznato je, iz optužbi opozicionih poslanika – ne radom tužilaštva, da je referendum o „nezavisnosti“ Crne Gore finansirao između ostalih i kriminalac Naser Keljmendi.
Malo je poznato da je takva „praksa“ postojala od samog početka višeparlamentarizma, u partiji koja je jedina naslednica Komunističke partije. Prije Keljmendija, Đukanović je imao i druge „prijatelje“, koji su, to je tvrdio bivši italijanski ministar finansija Otaviano del Turko, zarađivali novac na švercu oružja tokom devedesetih godina na Balkanu. Baza im je bila Crna Gora. Upravo njih je i skrivao Đukanović u našoj zemlji.
„Posebice Milo Đukanović, zajedno sa njegovim najbližim ‘saradnicima’ uvijek su dobijali tranzit od 100 000 sanduka cigareta, što je ekvivalent od 1000 tona mjesečno.
Koncensionari kojima je lično Đukanović dao licence, koristili su i prihode od drugih kriminalnih aktivnosti, kao što je novac od šverca oružja, šverca droge, iznuđivanja i drugog.
Isti Milo, primio je povodom parlamentarnih izbora, koji su održani u jesen 1996. godine novac od istaknutih članova italijanskog organizovanog kriminala, posebno od Stana Benedeta i braće Laraspata“, otkrila je DIA.
Đukanićev DPS je te jeseni „ubjedljivo“ pobjedio na izborima a on se utvrdio na poziciji premijera.
Izvještaj o parlamentarnim izborima 1996. godine
Izgleda, da kada je u pitanju Crna Gora, Vladi osim na riječima, nikada nije bila bliska ideja evropske države. Crna Gora je, sva je prilika, trebala da bude i ostane zemlja u tranziciji, ali ne ona koja se razvija ka demokratiji, već ona koja služi za tranzit, iz jednog dijela svijeta u drugi sve nelegalne robe.
Od samog početka višestranačkog sistema u Crnoj Gori nešto nije u redu. Građani, misleći da slobodno glasaju, zapravo su bili samo statisti, puka dekoracija za „sliku i priliku“ nepostojeće demokratije u Crnoj Gori.
(IN4S)