U jednom od trgovačkih lanaca u Podgorici, dok police škrguću prazninom između isporuka, zatičemo prodavca Marka. Osmijeh je tu, ali u očima se nazire ozbiljna zabrinutost.
„Ako ukinu neradnu nedjelju, izgubiću jedini dan u sedmici koji je za mene, za porodicu, za mir… i možda za neki hobi koji još nisam stigao da zaboravim“, govori on polako, kao da izgovara molitvu.
Danas je u parlamentu rasprava „za“ i „protiv“ ukidanja neradne nedjelje za zaposlene u trgovinama. Ishod očekuje oko 60.000 zaposlenih plus članova njihovih porodica. O tome odlučuje 81 poslanik u Skupštini Crne Gore.
U Crnoj Gori se neradna nedjelja često tretira kao „privilegija“ – kao da je neki luksuz za zaposlene koji nikada ne rade ništa drugo osim da uživaju. A apsolutno nije tačno. To je jedini dan u sedmici kada radnici mogu biti s porodicom, odmoriti se ili posvetiti hobijima. Podsjetimo, i mitropolit Amfilohije je zagovarao uvođenje neradne nedjelje upravo kako bi se očuvala porodica i mir u kućama.
U praksi, sada je sve prepušteno poslodavcima – hoće li poštovati zakon ili ga „kreativno interpretirati“.
Marko dodaje: „Znači, sve zavisi od toga hoće li gazda reći ‘imaš dan za sebe’ ili ‘nedjelja je moja, ti se potrošiš na police’.“
Zaposleni strahuju da će ukidanje tog jedinog neradnog dana biti udar na privatnost, na mogućnost da djecu povedu u šetnju, posjete roditelje ili jednostavno provedu sate u tišini koja nije ispunjena šumom kasa i potrošačkih vrištalica. „Ne radim ja da bih bio rob od ponedjeljka do subote i još pola nedjelje“, završava Marko.
U parlamentu se vode ozbiljne debate, ali među redovima trgovina osjećaj je jednostavan: ako zakon prođe, nedjelja će postati dan kada se jedino broje artikli, a ne sati provedeni s porodicom.
