piše: Milun Zogović, poslanik Demokratskog fronta
Pretvaranje sportskog u politički teren refleksija je nemoći i bezizlaza. „Zeleni se Zoro moja zelena livada.“ Čestitke predsjednika i premijera pune su percepcije da su rukometaši zapravo igrali za njih dvojicu i Miraša a ne za reprezentaciju i svoju državu. Sportski značajna, politički? Bez obzira na sva upinjanja i zloupotrebe vlasti, beznačajna bez ikakvih ozbiljnih refleksija i bilo kakvog pomjeranja sa početnih pozicija! Naravno, povod za jos veći odziv na molebanima i litijama Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori! Gdje će postojećim trendom geometrijske progresije uskoro više od 2/3 ukupnog stanovništva Crne Gore aktivno uzeti učešće. Za sada po neko i ostane kući! Treba se zahvaliti i pojedinačno i zajedno Milu i Dušku, jer svakom izjavom, svakim političkim potezom omasovljavaju prisustvo i uvećavaju nezadovoljstvo građana. Sa željom da odmognu nama, crkvi i vjernom narodu, uporno sebi odmažu. Bravo im ga, samo neka ovako nastave. Na nama je da se naoružamo strpljenjem i upornošću. Lagano i istrajno, brojnije iz dana u dan. Na to nema odgovora. Znate priču kako je lisica trčala za ovnom čekajući da mu nešto otpadne da bi ona omastila brke. Tako i oni čekaju da se pojavi nejedinstvo između Srpske crkve, političkih predstavnika Srba u Crnoj Gori i zvaničnog Beograda. Uzalud vam trud svirači . . . Na to niko od nas nema pravo. Iako lukava, vjekovima lisica čeka da otpadne, ali avaj, neće pa neće! Na zdravlje vam praznici braco i sestre, svako dobro i napredak!
