Za dvesta dana trajanja, Vlada premijera Zdravka Krivokapića u spoljnoj politici nije pokazala da se razlikuje od prethodne Duška Markovića.
Slijedi čvrsto evroatlantski kurs overen podržavanjem lažne države Kosovo, protjerivanjem ambasadora Srbije iz Crne Gore, novom rezolucijom o Srebrenici, sigurnim NATO korakom, uz sankcije Rusiji i Bjelorusiji. Njegova posjeta Londonu i razgovor sa premijerom Velike Britanije Borisom DŽonsonom pamtiće se po izjavi da je još prije stupanja na funkciju predsjednika vlade on bio posvećen očuvanju prozapadnog kursa zemlje!
– Ova vlada je veliko razočaranje za treće strane, jer su mislili da bi moglo doći do promjene spoljnopolitičkog kursa zemlje nakon izbora, ali i velika nada za naše eurofilski i prozapadno orijentisane građane – rekao je Krivokapić.
Bivši savjetnik aktuelnog premijera i politički analitičar Boško Vukićević smatra da je ovo još jedno zabadanje prsta u oko ogromnoj većini ljudi koji su za njega glasali i dodatno dodvoravanje inostranim sponzorima.
– Prije svega, premijer ne kazuje istinu kada tvrdi da je prije stupanja na funkciju bio vatreni podržavalac spoljne politike diktatora Mila Đukanovića. Niko se te njegove posvećenosti ne sjeća, kako iz Crkve, tako ni iz redova najbližih savjetnika. Ni na jednom promotivnom skupu niti izjavi za javnost prije izbora on nije potencirao svoju privrženost evroatlantizmu. Iz prostog razloga: ogromna većina ljudi koja je glasala za listu koju je predvodio je rusofilski i anti-NATO orjentisana – kaže Vukićević.
On podsjeća da je uspostavljanje nove vlasti kod većine građana zamišljeno kao prelazni period, tokom kojeg treba prvenstveno da budu oslobođene institucije i stvoreni uslovi za prve slobodne izbore u istoriji zemlje.
– Nakon kojih bi narodu bilo omogućeno da se o svim najznačajnijim pitanjima, pa i o spoljnopolitičkom kursu zemlje, izjasni putem referenduma. Podsjetiću, upravo je Krivokapić bio veliki pobornik referendumskog izjašnjavanja i direktne demokratije, ali je nakon političke metamorfoze izgleda i na to zaboravio – dodaje Vukićević.
– Jednog dana je uskom krugu savjetnika saopštio navodni uslov, koji su mu ispostavili iz jedne ambasade, da lideri DF-a ne mogu biti članovi izvršne vlasti. Na sastanak u pomenutoj ambasadi nisam išao ja, iako sam bio unaprijed određen da idem, već je sa sobom poveo drugog savjetnika, današnjeg ministra. Siguran sam da nisam pozvan kako ne bih čuo šta je tamo rečeno. Ili – šta nije rečeno. Jer, o pomenutom uslovu savjetnici su mogli saznati samo iz Krivokapićevih usta.
– On je danas jedini premijer od 30 članica NATO-a, koji zastavu tog vojnog saveza drži u svom kabinetu i sali za zvanične prijeme! Prije nekoliko nedjelja Krivokapić je ocijenio da je „učlanjenjem Crne Gore u NATO ispunjen jedan od najvažnijih spoljnopolitičkih prioriteta Crne Gore i trajno osigurano mjesto u evroatlanskoj porodici država“.
Čovjek podjela
Svjestan gubitka povjerenja kod ogromne većine građana koji su ga glasali, a i činjenice da je postao čovjek podjela umjesto pomirenja, premijer bi morao da se povuče. I ostavi prostor za temeljnu rekonstrukciju izvršne vlasti i njen neometan rad do narednih redovnih izbora – ocjenjuje Boško Vukićević.
(Novosti)
