Doskorašnji potpredsjednik Skupštine Crne Gore i visoki funkcioner DPS-a Branimir Gvozdenović mogao biti biti prva krupna riba koja će završiti na optuženičkoj klupi nakon što je vlast promijenjena, saznaje Borba.
On je najčešće prozivan zbog potencijalnog sukoba svojih javnih ovlašćenja s privatnim interesima vezanim za poslovanje privatnih firmi u kojima su, kroz postupke javnih nabavki, članovi njegove uže ili šire porodice bili veoma aktivni i dobijali na tenderima vrijedne poslove od države.
Gvozdenović je glavni čovjek za sve prljave poslove Mila Đukanovića. Njegovo ime se nalazi na vrhu spiska, koji je u posjedu jednog međunarodnog tima istražitelja koji mjesecima istražuje visoke funkcionere DPS-a i njihove poslove u inostranstvu.
Vijesti o korupcionaškim poslovima bivšeg ministra, reketiranju stranih investitora, o nelegalno stečenim nekretninama, milionskim dugovanjima i njegovom učešću u privatizaciji najvećih državnih preduzeća, koje je Duško Knežević objelodanio iz Londona, nisu zapravo ništa novo.
Knežević navodi da je Gvozdenović suvlasnik ekskluzivne parcele na Jadranskom sajmu u Budvi, na kojoj firma Safiro beach resort planira gradnju dvije kule sa po 15 spratova, odnosno hotel i stanove za tržište. Kao investitor novih solitera nadomak Slovenske plaže, pominje se podgorička kompanija MIA Investments, u vlasništvu turskih državljana.
Knežević tvrdi da je Gvozdenović, preko svog kuma, podgoričkog biznismena Radenka Radojičića, vlasnik lokacije Mala plaža, u zaleđu Kraljičine plaže kod Čanja, poznate po propaloj prodaji investitorima iz Abu Dabija. „Znao je za dogovor sa Arapima i da će tu biti ekskluzivan turistički rizort, znao je da će u okolini porasti vrijednost zemljišta pa je kupio tu lokaciju pored Kraljičine plaže“, kazao je tada Knežević.
Pored Male plaže, „vlasnik je zemljišta u Rosama, na Luštici, koja se vodi na ime kompanije Northstar, a naziv projekta je Montrose“.
Navedeni projekat turističkog rizorta na hercegnovskoj strani Luštice, jedan je od centralnih izložbenih postavki na festivalu nekretnina FREI, koji se pod pokroviteljstvom Gvozdenovićevih ministarstava svake godine održava u hotelu Maestral. Ili na Sajmu nekretnina u Monte Karlu. O trošku države, naravno.
Optužio je Brana za reketiranje stranih investitora, za protežiranje kumova zloupotrebom nagomilanih funkcija. Od irskog investitora Luis Megvajera, suvlasnika hotela Fjord u Kotoru, koji je u međuvremenu srušen, Gvozdenović je, tvrdi Knežević, tražio 2 miliona eura „ da riješi sve njegove probleme u Crnoj Gori“. Pominje i pokušaj reketiranja Rusa, vlasnika kompanije Metropol, u čijem je vlasništvu ostrvo Sv.Marko u tivatskom zalivu, od kojih je kum Brano tražio cijelih 10 miliona eura kako bi ih pripustio da ulažu u izgradnju turističkog smještaja na Ostrvu cvijeća. I to je, kao, jedini razlog što Ostrvo cvijeća nije turistički valorizovano. Svom drugom kumu, pomenutom Radojičiću, sa pozicije predsjednika Borda direktora EPCG,Gvozdenović je namjestio posao izgradnje stanova u Podgorici. Na njegovo ime je, navodno, podigao kredit u iznosu od 2,5 miliona eura u Atlas banci koji nikada nije vraćen. Čini se kao da se u Atlas banku po pare ulazilo kao u samouslugu, pa Knežević podsjeća Gvozdenovića kako je „lično uzeo 300.000 eura u Atlas banci na ime kredita koji takođe nije vraćen“.
Istraživanje koje je još 2012. godine sproveo MANS je pokazalo da je Gvozdenović je kao ministar urbanizma svom kumu omogućio da suprotno zakonu i planskim dokumentima, sagradi dvije stambene zgrade, sa blizu 100 stambenih jedinica. U krivičnoj prijavi koju smo tada podnijeli se navodi da je Gvozdenović, zloupotrijebio funkciju ministra urbanizma i kompanijama svoga kuma („RR Inženjering“ i „Kapacity“) 2010. godine izdao građevinske dozvole koje su omogućavale gradnju više etaža nego što je bilo moguće tadašnjim planom za naselje Momišići u Podgorici.
MANS je Gvozdenovića prijavio zbog učešća u legalizaciji vila na Zavali, privatizacije Svetog Stefana, afere „Snimak“, omogućavanju da suprotno zakona grade investitori poput Brana Mićunovića i kompanija Darka Šarića, pa sve do legalizacije brojnih objekata u Podgorici i na primorju kroz izmjenu planske dokumentacije kada je u privilegovanim investitorima omogućio ne samo sticanje ekstra profita, već i izbjegavanje krivične odgovornosti.
