Sedma uprava Službe državne bezbjednosti (SDB) Crne Gore već decenijama zauzima mračno mjesto u kolektivnom pamćenju crnogorske i šire regionalne javnosti. Njeno ime najčešće se dovodi u vezu sa tajnim operacijama, praćenjima, političkim progonima, i – ono što je najzlokobnije – s nizom nerasvijetljenih političkih i mafijaških likvidacija koje su potresale Crnu Goru od kraja devedesetih naovamo. Iako službeno ugašena i preimenovana u okviru bezbjednosnih reformi, Sedma uprava kao “institucija u sjeni” nikada zapravo nije nestala – već se transformisala i nastavila djelovati kroz mreže starih kadrova, kriminalnih veza i političkih interesa.
No, kako vrijeme prolazi i politička klima se mijenja, pitanje je – da li će zavjet ćutanja, koji traje gotovo 30 godina, konačno početi da puca?
Struktura i djelovanje Sedme uprave
Sedma uprava SDB-a Crne Gore bila je zadužena za “unutrašnjeg neprijatelja” – što je u praksi značilo sve od opozicionih političara, preko nezavisnih novinara, do članova kriminalnih klanova koji su u nekom trenutku izašli iz kontrole. Njeni operativci su koristili širok spektar metoda – praćenje, prisluškivanje, ucjene, kompromitacije, pa i direktnu fizičku eliminaciju.
Poseban problem bio je taj što su se linije između državnih interesa i kriminalnih struktura vremenom izbrisale. Bivši agenti Sedme uprave često su nalazili “drugu karijeru” u kriminalnim grupama, ili su obavljali prljave poslove u dogovoru s političkim vrhom.
Likvidacije: Dosijei pod ključem
U Crnoj Gori postoji niz slučajeva koji i dalje nisu razjašnjeni, a koji su, prema tvrdnjama pojedinih insajdera, povezani s aktivnostima Sedme uprave: likvidacija novinara Duška Jovanovića (2004), ubistvo inspektora Slavoljuba Šćekića (2005), nestanci ključnih svjedoka protiv organizovanog kriminala, te brojna ubistva povezana s ratovima crnogorskih klanova. Svi ovi slučajevi imaju jednu zajedničku tačku – zataškavanje, nerazjašnjene okolnosti i potpuni izostanak institucionalne volje da se dođe do istine.
Najuža jezgra: Ko zna, a ćuti?
Danas se zna da je manji broj pojedinaca imao pristup najpovjerljivijim operacijama Sedme uprave. Riječ je o tzv. “unutrašnjem krugu”, bivšim visokim operativcima SDB-a koji su nastavili da se kreću kroz bezbjednosni i politički sistem, često u pozadini.
Prema informacijama koje kolaju među istraživačkim novinarima i bivšim operativcima, najsitnija karika u ovom lancu moći su srednji operativci – oni koji nisu donosili odluke, ali su bili neposredno uključeni u operacije. Mnogi od njih danas žive skromno, van sistema, s teretom prošlosti koji pritišće. Neki su već pokušali da stupe u kontakt s novinarima ili stranim bezbjednosnim strukturama, ali bez formalne zaštite, njihovo svjedočenje je visoko rizično.
Jedan od potencijalnih “pokajnika”, čije ime se pominje u pozadini, jeste bivši agent sa sjevera Crne Gore, koji je bio logistička karika u nizu “terenskih akcija”. Iako još uvijek ćuti, njegovo ime se nalazi u više privatnih arhiva bivših istražitelja, a on sam se nekoliko puta javno pojavljivao kroz anonimne izjave.
Faktori koji bi mogli razbiti zid ćutanja
1.Politička promjena – Smjena vlasti i razbijanje simbioze bezbjednosnih struktura i političkih elita otvara mogućnost da se pojedinci osjete manje zaštićenima, ali i ranjivima.
2.Međunarodni pritisak – EU i posebno američke agencije (npr. FBI) sve više prate tokove novca i veze organizovanog kriminala s državnim strukturama. Novi zakon o zaštiti uzbunjivača mogao bi ohrabriti potencijalne svjedoke.
3.Unutrašnji razlazi – Raskoli unutar bivših struktura moći, često podstaknuti sukobima kriminalnih grupa, mogli bi proizvesti “curenje” informacija u cilju osvete ili zaštite.
4.Medijski pritisak – Nezavisni mediji i istraživački novinari poput onih iz MANS-a i OCCRP-a, već posjeduju dijelove arhive i čekaju trenutak kada će dobiti validaciju kroz svjedočenje iznutra.
Kula od karata?
Zavjet ćutanja koji traje skoro tri decenije jeste moćan – ali nije vječan. Strukture poput Sedme uprave funkcionišu po zakonima lojalnosti i interesa, ali kad interes nestane, lojalnost puca. Sve češće “pukotine” – bilo kroz nezvanične ispovijesti, curenja podataka ili političke gafove – ukazuju na mogućnost da ova kula od karata zaista može početi da se ruši.
Prvo će pasti najslabija karika. A nakon nje – lanac
